Migranti ponovo, ovaj put nečujno, naviru, a Evropi se sprema haos. Ne morate hodati daleko od ogromnih betonskih i staklenih konstrukcija u kojima se nalaze monolitne institucije EU prije nego se suočite s pitanjem koje najviše dijeli bloku: migracijom.
Nekoliko kilometara od sjedišta Evropske komisije u Briselu, desetine svake noći spavaju na ulicama. Oni čekaju priliku da se registruju za azil i nadajući se da će pronaći utočište. Nedavno su čak i djeca morala provoditi noći napolju, piše Politico.
“Ljudi mi ne daju da spavam pred njihovim vratima ili radnjama. Tako da se svake noći moje mjesto mijenja“, rekao je Sabahoon. On je 21-godišnji avganistanski izbjeglica koji je stigao u Belgiju prije otprilike mjesec dana.
“Nemam skloništa, nemam doktora, nemam hranu.”
Očajna situacija s kojom se Sabahoon suočava na ulicama Brisela odražava širu krizu koja ostaje uglavnom nezapažena u cijeloj Evropi. Širom EU, broj tražilaca azila ove godine raste, dostižući mjesečne vrhunce neviđene od šokantne izbjegličke krize 2015.
Vrhunac je krize kao i 2015.
Širom zapadne Evrope sistemi obrade počinju da se bore pod pritiskom.
“Pritisak se širi na manje zemalja nego 2015. godine”, rekla je za Politico belgijska sekretarka za azil i migracije Nicole de Moor.
Ako se nastavi dosadašnji trend dolazaka, Austrija će ove godine primiti onoliko zahtjeva za azil kao na vrhuncu krize 2015. godine. Vlada je počela da smješta izbjeglice u šatore kako bi nadoknadila nedostatak smještaja. Ovu mjeru su nevladine organizacije ocijenile kao „nehumanu” i „apsolutno izbegnutu”., prenosi Raport.ba
Ipak, ovo pitanje jedva da je registrovano u glavnim političkim raspravama 2022. Vlade su umjesto toga zaokupljene ekonomskim posljedicama pandemije i ratom u Ukrajini. “Mi smo u izbjegličkoj krizi. Ali je manje pažnje jer se u isto vrijeme dešavaju dvije do tri druge krize”, rekao je belgijski premijer Alexander De Croo.
Možda postoji i drugi razlog za nedostatak pažnje. Od 2015. godine politički pejzaž se promijenio. Zakoni u nekim zemljama postali su ograničeniji pod pritiskom desničarskih antiimigracionih stranaka.
Tražioci azila su stoga sve više koncentrisani u manjem broju zemalja u zapadnoj Evropi. Dijelom zato što mjesta poput Danske aktivno pokušavaju da ih odvrate.
Kopenhagen, tradicionalno popularna destinacija za tražioce azila, ima samoproglašenu nultu politiku azila. Prošle godine je samo 2.099 zatražilo azil u zemlji, u poređenju sa 21.315 2015. godine.
Nova švedska vlada, kojoj je potrebna parlamentarna podrška krajnje desnih Švedskih demokrata, takođe planira smanjiti broj tražilaca azila.
Ove oštrije politike su stavile dodatni pritisak na registraciju i sisteme skloništa preostalih zapadnih zemalja, od kojih su neki ukinuti tokom pandemije.
“Prije pet godina imali smo ovoliko ljudi i mogli smo se nositi s tim,” rekao je David Vogel iz nevladine organizacije Ljekari bez granica (MSF). On je ustvrdio da problem na ulicama u Briselu nije sve veći broj tražilaca azila, već način na koji se belgijska vlada nosi s krizom.
Horor nije samo u Belgiji
Belgija nije usamljena. Pojedinačne priče o hororu mogu se naći i drugdje u regionu.
U Holandiji je smrt tromjesečne bebe u registracionom centru za tražioce azila šokirala zemlju. Vlada je tokom ljeta pristala da više širi sklonište migranata po cijeloj zemlji, ali je nekoliko lokalnih zajednica odbilo uzeti svoj dio.
Nakon što je zatišje u dolascima uklonilo vrućinu iz problema tokom pandemije, antiimigrantsko raspoloženje ponovo raste zajedno s brojkama.
U Austriji je vlada pod pritiskom antiimigrantskih opozicionih političara dok se države bore da obezbijede smještaj za sve veći broj ljudi.
Najnoviji podaci pokazuju da je u julu broj zahtjeva za azil u EU dostigao više od 70.000 treći mjesec zaredom. Slično izbjegličkoj krizi iz 2015. godine, prema podacima Agencije EU za azil.
Od tada je nekoliko pojedinačnih zemalja EU prijavilo još veći broj. Oni su povrh 4,31 miliona ukrajinskih izbjeglica koje su se registrirale u EU od izbijanja rata i koje ne moraju prolaziti kroz istu proceduru azila. Više Ukrajinaca će vjerovatno ove zime potražiti sklonište u EU. To se navodi u dokumentu koji je pripremila Češka Republika, koja je rotirajuće predsjedavajuća Vijećem EU.
Može li se išta učiniti prije nego što bude prekasno? Ili će Brisel obratiti pažnju tek kada EU ponovo bude u potpunoj vanrednoj situaciji?
Uprkos godinama pokušaja, pokušaji da se osmisli jedinstveni odgovor EU uglavnom su propali. Sjeverne i zapadne zemlje zabrinute su zbog kretanja migranata iz primorskih država u koje stižu, dok ove mediteranske zemlje insistiraju na obaveznom sistemu preraspodjele tražilaca azila koji iskrcavaju na njihove obale.
Mađarska, Poljska i Austrija se, u međuvremenu, odlučno protive bilo kakvom obaveznom preseljenju.
Kada početkom sljedeće godine švedska vlada koju podržavaju desničari preuzme rotirajuće predsjedavanje Vijećem od Čeha, malo je vjerovatno da će podsticati mjere kako bi se osiguralo da sve zemlje preuzmu svoj pravičan udio.
Ekspert upozorava: Ovim se niko ne bavi
Belgija neće uspjeti da migracije stavi na dnevni red EU “jer mnoge zemlje žele da ih zadrže”, rekao je Theo Francken, bivši belgijski državni sekretar za azil i migracije. “Jedini način da se to promijeni je kada će Njemačka ponovo upasti u ozbiljne probleme.”
Belgijski De Moor, međutim, tvrdi da postoji rastući osjećaj hitnosti migracija na evropskom nivou i da je odlučan da se založi za promjene.
“Neke zemlje već pojačavaju kontrolu unutrašnjih granica”, rekla je ona. “Ovo je iz čistog očaja. U međuvremenu, tragedije se dešavaju na vanjskim granicama Evrope. Ako ne uspijemo u reformi migracija, vrlo sam pesimističan po pitanju budućnosti.”
Drugi dijele taj pesimizam. Gerald Knaus, austrijski stručnjak za migracije koji je bio ključan u osmišljavanju sporazuma o izbjeglicama između EU i Turske potpisanog 2016. godine, rekao je: “Zajednička evropska vanjska politika na granici je odbijanje.”
Mnoge zemlje EU to rade bez da se iko žali, rekao je, a ukupna slika će se vjerovatno samo pogoršati novim prilivom izbjeglica iz Ukrajine. “Niko se u Evropi ne priprema za ovo.”
