10.9 C
Zvornik
29. март 2024.

Fotografije ubijenih Srba – Grozničava potreba dokazivanja istine

Postavljanje fotografija ubijenih Srba uz regionalni put Bratunac-Potočari jeste, prije svega, grozničava potreba dokazivanja istine u kojoj su stradali srpska nejač, žene i starci od hordi Nasera Orića koje su „gospodarile“ srednjim Podrinjem od 1992. do 1995. godine, ali za koju niko neće da čuje.

Istinu o stradanju Srba na prostoru srednjeg Podrinja nisu htjeli da čuju ni predstavnici zapadnih zemalja, koji su odbijali pozive da prisustvuju obilježavanju stradanja srpskog naroda u Bratuncu 12. jula, odnosno u posljednje vrijeme sedam dana ranije.

Čak ni ohaerizovani visoki predstavnici nisu se pojavljivali na mjestu stradanja srpskog naroda.

Nošeni tom inercijom, niko od predstavnika političkog Sarajeva nije ni pomislio da dođe u Bratunac i pokloni se sjenima ubijenih Srba u posljednjem građanskom ratu u BiH.

Uz navedeni regionalni put postavljenje su fotografije 3.267 srpskih vojnika i civila iz srednjeg Podrinja koji su ubijeni, uglavnom pod komandom Nasera Orića, ratnog „gospodara“ tog kraja u proteklom građanskom ratu.

Postavljene fotografije, kao dokaz zločina, svjedok su istine stradanja Srba i u to će morati da se na licu mjesta uvjere, iako su to i ranije znali, svi predstavnici zapadnih i zemalja u okruženju koji budu prolazili ovim putem za dan-dva.

Umjesto da stradanje Srba na prostoru srednjeg Podrinja bude opomena da se tako nešto više nikada ne dogodi i da se prihvati kao realna istina o ubistvima nevine djece i nemoćnih žena, federalni mediji postavljene fotografije srpskih žrtava nazivaju „novom provokacijom“.

Kako fotografije ubijene srpske nejači mogu biti provokacija? Kako istina može biti provokacija? Kako dokaz za počinjeni zločin postavljen pored puta može biti provokacija? Odgovori na ta pitanja neće nikada stići od onih koji negiraju istinu drugih, „namećući“ svoje viđenje istine.

Istina se ne može sakriti, ali se može skrajnuti u stranu kako bi se brže zaboravila, što je bilo bezbroj primjera iz prethodnih ratova, posebno iz Drugog svjetskog rata u kojima su stradali Srbi.

Srbi su bili dobri sve dok su zarad „bratstva i jedinstva“ minimizirali ili uopšte nisu pominjali svoja stradanja koja su činjena naročito za vrijeme vladavine zloglasne Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, koju je sa ushićenjem dočekala ondašnja muslimanska vlast.

Naučeni da svoja stradanja Srbi zataškavaju i javno ne iznose radi „bratstva i jedinstva“ i zajedničkog života, ovdašnja muslimansko-bošnjačka vladajuća elita želi i dalje da gradi „svoju istoriju“ prema recepturi ćutanja Srba, odnosno i daljeg prikrivaju masovnih ubistava Srba po koncentracionim logorima ili jamama.

I kad su Srbi javno i otvoreno progovorili o svom stradanju u Jasenovcu, Jadovnu, Podrinju, Drini, Koritskoj jami, Doboju, Sjeverskom i Donjoj Vinči kod Rogatice, Banjaluci i drugim mjestima čiji je spisak podugačak, proglašeni su „lošim momcima“, nacionalistima i drugim imenima koja nisu spojiva sa srpskim življem, ali mu se uporno nameću.

Da li je Elvir Bucalo namjerno ili slučajno nazvao srpsko pismo ćirilica – hijeroglifima ili želi da se vrati neko ranije vrijeme kada su tuzlanske ustaše 1941. godine poskidali sve table na kojima su imena ulica napisana ćirilicom i postavljene nove latinične sa imenima Hrvata i muslimana.

Je li iskrivljavanje istorijskih činjenica želja muslimansko-bošnjačke elite da nametanjem neistine dođe do neke svoje istina na kojoj će graditi svoj lažni autoritet i suverenitet?

Da su na lažima mnoge neistine dobile snagu istine, evo primjera: U prvom izdanju istorije za učenike osnovnih škola u BiH navodi se da je Prva proleterska brigada formirana u Rudom od dobrovoljaca srpskog i crnogorskog naroda, da bi u nekom novom izdanje bilo napisano da je Prva proleterska brigada formirana od naroda i narodnosti Jugoslavije. Valjda zarad bratstva i jedinstva.

Ili: „Pet buktinja plamti da pričaju svima, da u našoj zemlji /Jugoslavija/ pet naroda ima“, a poslije zvanično ispravljeno, valjda zarad „bratstva i jedinstva“, – „Šest naroda ima da pričaju svima da u našoj zemlji šest naroda ima“. Očito, drskim prekrajanjem istorijske istine, laž je postala istorija.

Izleda da nove muslimansko-bošnjačke snage žele da, zarad „bratstva i jedinstva“, nametnu „svoju istinu“, računajući da će neosjetno „proći“ kao u vrijeme „bratstva i jedinstva“.

Bošnjaci mogu da prave „svoju istinu“, ali tamo gdje imaju svoju vlast, a ne i u Republici Srpskoj koja ima svoju istoriju zasnovanu na činjenicama i koju brani činjenicama.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se