BIJELJINA – Uskoro će doći do odlučujuće bitke na istoku Ukrajine, koja će zbog velike koncentracije sukobljenih snaga odrediti i pobjednika rata, dok sankcioni rat, koji Zapad već vodi protiv Rusije, nema šansi da sasvim uspije, jer Kina i Indija ne žele da mu se priključe, navodi „Geopolitika“.
Rat u Ukrajini, a posebno bitka na istoku Ukrajine, presudno će uticati na budući izgled čitavog svijeta.
Poraz Rusije značio bi i njen definitivni gubitak uloge jednog od najvažnijih međunarodnih igrača, dok će je eventualna pobjeda u tom smislu dodatno učvrstiti.
Ne smije se nikada isključiti ni neka „vin-vin“ situacija /obostrana pobjeda/ i to, prije svega, u odnosu SAD – Rusija, jer velike sile ne smiju javno izgledati poražene.
Međutim, kako se sada čini, to u ovom trenutku nikome ne odgovara.
Nakon što je Zapad protiv Rusije uveo do sada neviđene sankcije zbog intervencije u Ukrajini, svijet se potpuno promijenio.
Ukrajinski front je samo platforma na koju se fokusirala, osim vojne, sveukupna politička, obavještajna i propagandna aktivnost Zapada sa ciljem dalje demonizacije i izolacije Rusije.
Istovremeno, vodi se bitka i na globalnom bojnom polju za nadzor ključnih ekonomskih poluga moći sa ciljem zadržavanja hegemonije, odnosno njenog sprečavanja i uspostavljanja policentričnog svijeta.
Pale su sve maske, a geopolitički ciljevi i sredstva za njihovu primjenu više se ne prikrivaju.
Nema više lažnih osmijeha pred kamerama i „držanja figa u džepu“ u besplodnim diplomatskim susretima i inicijativama.
Američka administracija se vratila metodologiji i stilu „slona u porculanskoj radnji“, koja se svodila na načelo „uzmi ili ostavi“, pri čemu, ako neko odbije, slijede sankcije ili vojna odmazda.
Sve su karte sada otkrivene i stavljene na stol. Figure na šahovskoj ploči složene su za konačni i odlučujući boj koji će odrediti sudbinu i izgled budućeg svijeta.
Taj svijet je već sada vidljiv. Podijeljen je na anglo-američki /kao dominantni faktor u okviru evroatlantskog savezništva/, zatim istočni – u kojem dominiraju Kina i Rusija te na „preostali svijet“, za čiju naklonost obje strane tek treba da se izbore.
Sankcioni rat, koliko god po Rusiju bio bolan, nema šanse da proizvede efekat koji očekuje Vašington dok god Rusija uživa podršku ili bar vanjskopolitičku neutralnost svojih ključnih globalnih partnera – prije svega Kine, Indije, odnosno čitavog formata BRIKS-a te brojnih zemalja Bliskog istoka.
Neutralne po pitanju Moskve i sankcija ostaju i veliki američki arapski partneri – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat.
Ako se tim zemljama pridodaju i regionalni „teškaši“ koji se ne žele priključiti zapadnim protivruskim sankcijama poput Turske, koja je član NATO-a, i Izraela, stvar sa Zapad izgleda još složenije – zaključuje „Geopolitika“.
