Navršilo se 50 godina od premijere legendarnog partizanskog filma „Valter brani Sarajevo“ Hajrudina Šibe Krvavca sa Batom Živojinovićem u ulozi čuvenog ilegalca i narodnog heroja Vladimira Perića Valtera. Pola vijeka legendarnog „partizanskog vesterna“ obelježiće se sutra u restoranu Walter u tržnom centru Galerija u Beogradu.
Dr Nele Karajlić koji će govoriti na ceremoniji, otkriva da će osim njega prigodno slovo održati i profesora Božović i Radoslav Rale Zelenović, uz muziku i specijalitete ćevabdžinice „Valter“. Osim toga, biće prikazano i par autentičnih stvari koje su još uvek živi protagonisti filma donijeli.
„Valter“ – svijetionik Novog primitivizma
Nele je prvi put „Valtera“ gledao kad se pojavio 1972. godine a posle i nekoliko puta na školskim projekcijama. Na televiziji se prikazivao svakog 6. aprila (Dan oslobođenja Sarajeva u Drugom svetskom ratu kad je poginuo narodni heroj Vladimir Perić Valter) „u sklopu tog narodno-oslobodilačkog koncepta“.Kako je vrijeme prolazilo, tako je pogled na film kod Neletove generacije postajao drugačiji i u svojim tinejdžerskim godinama stekli su punu svijest o tome da je ipak taj partizanski film, bez obzira koliko dobar, u suštini bio propaganda. Međutim, ta svijest o propagandi nije pomračila njihov odnos prema „Valteru“.
„Naprotiv. Mi smo se s ‘Valterom’ počeli zajebavati pa su tako silne replike koje smo znali napamet vrlo brzo u mojoj generaciji ušle u život. ‘Valter’ je, međutim, vrlo brzo kroz tu našu zajebanciju postao neka vrsta svijetionika Novog primitivizma i ta svijest o propagandi nije pomračila naš odnos prema ‘Valteru’. Odnosno, mi koji smo osijetili to neko čudno nadahnuće krajem sedamdesetih godina da bismo između sebe imali taj potencijal da iznesemo neku dobru priču, neki jak koncept, skupljali smo se oko tog filma. On nam je bio ‘meeting point’ što se kaže na staroslovenskom“.
Poslije „Valtera“ Sarajevo glavni grad jugoslovenske popularne kulture
Prema njegovim riječima „Valter“ je bio prvi umijetnički akt koji je izbacio Sarajevo kao glavni grad jugoslovenske popularne kulture. Poslije toga Sarajevo postaje centar rok muzike i filma.
„Međutim, Novi primitivizam je nešto drugo, on je antipod sarajevskoj rok školi koja je posle filma ‘Valter brani Sarajevo’ eksplodirala u obliku Indeksa i Bijelog dugmeta. Naš prvi album ’Das ist Walter’ izašao je 1984. godine i mi smo praveći neki koncept šta je to u stvari skontali da je celi taj album, u stvari, posvijećen Sarajevu. Sarajevo je naime metafora kosmosa u pjesmama Zabranjenog Pušenja i Elvisa Dži Kurtovića kao i u Top listi nadrealista“, ističe Nele.
Kad su članovi Zabranjenog pušenja shvatili da je skoro svaka pijesma vezana za Sarajevo pala im je na pamet ideja da se album nazove po „poslednjoj rečenici iz tog nevjerovatnog filmskog dela“. Boro Kontić njihov urednik na ‘Primusu’ (radio emisija na kojoj je emitovana Top lista nadrealista) pronašao je numeru koju je komponovao Bojan Adamič i time je oplemenio album „Das ist Walter“.
Partizanski krimi-vestern i osvajanje Kine
Na omotu drugog albuma Zabranjenog pušenja „Dok čekaš sabah sa šejtanom“, u riječniku manje poznatih reči našla se odrednica „Gari Kuper – američki Bata Živojinović“,što, prema Neletu, ima veze sa pričom da je „Valter brani Sarajevo“ prvi partizanski vestern. Međutim, taj film ima i elemente kriminalističkog zapleta.
„Drugim rečima, ne samo Gari Kuper nego vrlo lako možemo reći i da je Džems Bond engleska verzija Bate Živojinovića. Za razliku od Džemsa Bonda i Garija Kupera oni su smješteni u svoj ambijent, žanr, a Bata je miks ta dva žanra, odnosno tri – partizanskog, kriminalističkog i vesterna. Otuda je njegova silina kojom je on udario na Kinu i veliki trijumf filma ‘Valter brani Sarajevo’ u toj zemlji jer je Kina bila jedino netaknuto tržište na koje je moglo nešto takvo da uđe bez prethodne borbe sa lokalnim filmovima“.
Hajrudin Šiba Krvavac kao reditelj uspio je te žanrove da izmiksa i da od njih napravi jedinstven, a šarm koji ima Bata Živojinović je „jednostavno neprepričljiv“.Prema Neletu, tri čovijeka popularne kulture Jugoslavije učinila tu kulturu svevremenskom a to su Tito, Bata Živojinović i Džajić.
Inače, procjenjuje se da je do danas 11 milijardi ljudi u Kini gledalo „Valtera“ a Bata Živojinović je za života zbog decenijske popularnosti filma u najmnogoljudnijoj zemlji smatran najpopularnijim glumcem na svijetu. Nele je uvjeren da je jedino Bata mogao da glumi narodnog heroja Vladimira Petrovića Valtera.
„Bata je igrao i u oficijelnim, dotiranim, državnim filmovima ali i u umjetničkim, alternativnim. To je njegova najveća tajna što smo ga mogli gledati i u filmovima koji su osvajali najveće svijetske nagrade, ali i u serijama poput ‘Boljeg života’. I sa istim darom je glumio i jedno i drugo, uopšte ga nije bilo briga da li taj film režira Bergman ili neki lokalni reditelj mlađe generacije“.
„Pravi Valter je iz Prijepolja što govori o otporu fašizmu u Sarajevu za vreme NDH“
Tvrdi da ne zna šta je posle ratova devedesetih postao „Valter“ za Sarajevo, ali ne sumnja da je i film Šibe Krvavca postao predmet spora i da će ga vjerovatno obije strane svojatati.
„Pretpostavljam ne samo filmskog, nego i pravog Valtera, ali pravi Valter se zvao Vladimir Perić i dolazio je iz Prijepolja što rečito govori o tome kakav je bio odnos prema otporu protiv fašizma u Sarajevu za vrijeme NDH. Jer morao je doći frajer od tamo da organizuje to što se kasnije nazvalo oslobođenjem. Ali u to ne mogu da ulazim dublje, mogu samo da zaključujem iz daljine“, kaže Nele. Pretpostavlja da se film i u Sarajevu uzdigao iznad politike jer predstavlja neku borbu između dobra i zla i neko uzbudljivo iskušenje koje dobro mora da ima, „barem tako sve svete knjige pišu“.„Ta univerzalna poruka tog filma mu je i omogućila da ga razumjeju i u Vuhanu ili Singapuru ili ne znam gde je sve bio popularan, tako da ga stavljati u konotaciju politike nije preporučljivo“.
