Glumica Vesna Malohodžić preminula je danas u 75. godini, a posljednjih godina nije se pojavljivala u javnosti.
Posljednju ulogu odigrala je davne 1994. godine u TV drami „Seoba Srba” i od tada nije stala pred kamere.
Gledali smo je u “Boljem životu”, “Vrućem vetru”, “Tesnoj koži”, a onda je glumica Vesna Malohodžić nestala sa malih ekrana. Mnogima je poznata po ulozi Bobove supruge u “Vrućem vetru”.
Kako je svojevremeno ispričala, nakon 1994. nije dobila nijedan poziv iz svijeta kinematografije.
– Zaboravljena sam. Karijeru sam počela sa zabavnom emisijom „Koncert za mladi ludi svet” 1968, a posljednje što sam radila je TV drama „Seoba Srba”, 1994. Niko me već 22 godine nije pozvao, a utkala sam 26 godina svog velikog rada u televiziju. Moje ime se vezuje za „zlatno doba” televizije, kada su u usponu bili serijski i filmski program. Ali… – izjavila je jednom prilikom Vesna za “Politiku”.
Pored toga što je posljednju ulogu u životu odigrala 1994. godine, na privatnom polju ta godina je obilježila njen život. Razboljela se od opake bolesti, a punih deset godina je svakodnevno vodila borbu protiv bolesti sa kojom se uspješno izborila. Taman što je jednu brigu skinula sa vrata, zadesila ju je tragedija. Mlađi brat preminuo joj je u saobraćajnoj nesreći.
Vesnin otac nije bio za to da se ona bavi glumom, te je poslije položenog prijemnog ispita na Medicinskom fakultetu otišla na Akademiju dramskih umjetnosti, gdje je takođe prošla prijemni. Shvatila je da ne želi da bude ljekar i otišla u umjetnike.
– Moj otac vazduhoplovac završio je Kraljevsku vojnu akademiju u Londonu i bio protiv toga da studiram glumu. Ali kada je vidio da je cijela arena na nogama u Puli i da se deset minuta klanjaju Gidri Bojaniću i meni, prestao je da se opire… Još se sjećam njegovih riječi: „U ovom poslu je sve neizvjesno. Ti ćeš stalno morati da čekaš, a znam kakva si. Ubiće te to čekanje. To se na kraju i desilo – opisala je jednom prilikom Vesna.
Vesna je preminula u 75. godini, a vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno saopšteni, piše Blic.
