6.4 C
Zvornik
04. фебруара 2023.

Uzbunjivač o evakuaciji iz Kabula: Birali koga da spase, a koga da ostave da umre

Desetine hiljada Avganistanaca nije bilo u mogućnosti da dođe do pomoći Ujedinjenog Kraljevstva nakon pada Kabula zbog previranja i konfuzije u britanskom Ministarstvu spoljnih poslova, navodi se u „razornom“ izvještaju uzbunjivača. Bivši diplomata tvrdi da su birokratski haos, intervencija ministara, nedostatak planiranja i kultura kratkog radnog vremena u odjeljenju doveli do toga da su „ljudi ostavljeni da umiru u rukama talibana“.

Dokazi Rafaela Maršala se smatraju toliko ozbiljnim da je pokrenuta interna istraga, nakon što je krajem avgusta predstavio izvještaj stalnom sekretaru Ministarstva ser Filipu Bartonu.

Vjerovatno su dokazi uzbunjivača i pokretanje još neobjavljene interne istrage uticali na odluku da se tadašnji ministar spoljnih poslova Dominik Rab premjesti na novu funkciju u kabinetu, piše Gardijan, prenosi RTS.

Maršal, koji je diplomirao na Oksfordu i tri godine proveo u diplomatskoj službi, dobrovoljno se prijavio da radi u timu za posebne slučajeve na vrhuncu krize u avgustu nakon iznenadnog pada Kabula u ruke talibana.

Nakon napuštanja resora, u svjedočenju pred Komisijom za spoljne poslove, objavljenom u utorak, otkriva razmjere haosa kome je bio svjedok.

Jedina osoba koja donosi odluke o životu i smrti

U jednom trenutku, na vrhuncu krize, Maršal kaže da je bio jedina osoba koja je radila na desku za evakuaciju i da je morao da donosi odluke o životu i smrti pojedinaca koji će biti evakuisani na osnovu potpuno nasumičnih kriterijuma.

Tvrdi da je Rab pokazao nerazumijevanje procesa i očajnog položaja na aerodromu u Kabulu odlaganjem nekoliko preporuka za hitnu evakuaciju.

Umjesto da odmah reaguje, Rab je, rekao je Maršal, insistirao na dodatnim, bolje formatiranim dokazima.

„Teško je objasniti zašto je rezervisao odluku za sebe, ali je nije donio odmah“, kaže Maršal.

Maršal tvrdi da neki od onih kojima je bila potrebna Rabova saglasnost nikada nisu stigli na aerodrom, a u drugom slučaju tim je otišao dalje ne čekajući Rabov odgovor.

Maršal je takođe doveo u pitanje to da li je Dauning strit bio u pravu kada je rečeno parlamentu da su svi imejlovi Avganistanaca koji pokušavaju da napuste zemlju obrađeni do 6. septembra.

Prioritet životinjama

Uzbunjivač takođe otkriva nemir u Ministarstvu odbrane kada je Boris Džonson naredio da se avganistanskoj dobrotvornoj organizaciji za životinje da prioritet za evakuaciju.

„Postojao je direktan kompromis između transporta životinja i evakuacije britanskih državljana i avganistanskih, uključujući Avganistance koji su služili sa britanskim vojnicima“, navodi Maršal.

Podnosioci zahtjeva nisu se kvalifikovali za ARAP, politiku preseljenja i pomoći iz Avganistana – koja je bila namijenjena onima koji su bili direktno zaposleni u Vladi Ujedinjenog Kraljevstva.

Međutim, među njima su bili avganistanski vojnici, političari, novinari, državni službenici, feministkinje, humanitarni radnici i sudije.

U svjedočenju Maršal procjenjuje da se između 75.000 i 150.000 ljudi (uključujući izdržavana lica) prijavilo za evakuaciju prema shemi za posebne slučajeve.

Ogromna većina prijavljenih se plašila da su im životi ugroženi zbog veze s Ujedinjenim Kraljevstvom i zapadom i stoga su imali pravo na evakuaciju.

Manje od pet odsto dobilo pomoć

U izjavi na 39 stranica pred Komisijom za spoljne poslove, Maršal procjenjuje da je manje od pet odsto dobilo pomoć.

„Na vrhuncu krize, popodne u subotu, 21. avgusta, bio sam jedina osoba koja je nadgledala i obrađivala imejlove za posebne slučajeve Avganistana. U tom trenutku nije pročitan nijedan imejl od petka poslije podne. Broj nepročitanih e-poruka se mjerio hiljadama, vjerujem iznad 5.000, i stalno je rastao“, izjavio je Maršal.

Maršal je rekao da je, s obzirom na preveliku potražnju za mjestima, bilo kritično da se primjenjuju kredibilni kriterijumi za izbor, ali kaže da se to nije dogodilo. Umjesto toga, on tvrdi da su kriterijumi bili potpuno subjektivni.

„Osoblje je bilo uplašeno donošenjem stotina odluka o životu i smrti onih o kojima nisu znali ništa“, tvrdi Maršal.

Konkretni nedostaci uključuju strogo nametnutu kulturu osmočasovnog radnog vremena, nemogućnost da se uporede s kompjuterskim sistemima Ministarstva spoljnih poslova, nedostatak kompjutera za vojnike u Kabulu za poziv odabranih evakuisanih osoba, potpuni nedostatak stručnosti, uključujući jezičke vještine i nedostatak koordinacije sa saveznicima iz SAD.

Hiljade nepročitanih imejlova

Tvrdi da je paralelno ARAP podjednako bio nefunkcionalan i dodaje da je u četvrtak, 26. avgusta, uveče bilo 4.914 nepročitanih e-poruka u posebnom prijemnom sandučetu za tu namjenu.

Došlo je do „baga“ između dva prijema e-pošte, što znači da su slučajevi ostavljeni danima, a da niko nije primijetio, navodi uzbunjivač.

Pet noći zaredom, tvrdi, nije bilo angažovano osoblje u noćnoj smjeni.

Ipak, uprkos hitnosti situacije, ostalo je podrazumijevano očekivanje da će osoblje u Ministarstvu raditi samo osam sati dnevno, pet dana u nedjelji. Od zaposlenih je traženo samo da rade u smjenama za koje su se dobrovoljno prijavili.

Napominje da uprkos ponovljenim zahtjevima nije bilo moguće pronaći koliko je imena već bilo pozvano za evakuaciju, što znači da odjeljenje nikada nije znalo koliko je mjesta još na raspolaganju.

Na kraju su vojnici na aerodromu birali pojedince na osnovu redoslijeda njihovih imena u tabeli Ministarstva unutrašnjih poslova.

Kaže da je nejasno zašto, za razliku od Ministarstva odbrane, civilno planiranje evakuacije izgleda nije završeno nakon četiri ili pet dana od pada Kabula.

„Mnogi od ovih imejlova takođe su dokumentovali brojna teška kršenja ljudskih prava od strane talibana, uključujući ubistva, silovanja i paljenje domova. Kontrast između izjava vlade o talibanima koji su se promijenili i velikog broja veoma vjerodostojnih navoda o veoma teškim kršenjima ljudskih prava koje je vlada primila putem e-pošte je upadljiv“, navodi se u Maršalovoj izjavi poslanicima.

Kodeks ne pokriva neefikasnost

Maršal otkriva da je podstakao stalnog sekretara da razmotri da li je haos bio toliko sistemski da je došlo do kršenja ministarskog kodeksa, ali mu je rečeno da kodeks zapravo ne pokriva neefikasnost.

„Evakuisali smo preko 500 posebnih slučajeva, uključujući novinare, aktiviste za ženska prava i izuzetno ranjive pojedince. Glavni praktični izazov za evakuaciju bila je verifikacija identiteta i obezbjeđivanje bezbjednog prolaza do aerodroma, a ne brzina donošenja odluka. U svakom trenutku fokus tima je bio na spasavanju života“, naveo je izvor blizak Rabu.

Portparol britanske vlade rekao je da je osoblje, uključujući 1.000 iz Ministarstva spoljnih poslova, „neumorno radilo na evakuaciji više od 15.000 ljudi iz Avganistana u roku od dvije nedjelje … u najvećoj misiji te vrste u nekoliko generacija i drugoj po veličini evakuaciji koju je sprovela bilo koja zemlja“.

„Obim evakuacije i izazovne okolnosti značile su da su odluke o određivanju prioriteta morale biti donesene brzo kako bismo osigurali pomoć što većem broju ljudi. Nažalost, nismo bili u mogućnosti da evakuišemo sve one koje smo željeli, ali… od završetka operacije pomogli smo da više od 3.000 osoba napusti Avganistan“, naveo je portparol. 

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
982PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se