Veliki hrišćanski praznik u decembru. Dan posvećen Svetom Nikoli, arhiepiskopu miriklijskom.
Sveti Nikola je bio sin jedinac veoma bogatih roditelja, koji su živjeli u gradu Pataru. Poslije smrti roditelja, našao se pred životnom dilemom. Imanje koje je naslijedio bilo je veliko, što je zahtjevalo mnogo rada.
Shvatio je da će morati da se stara o kućama, livadama, maslinjacima, stoci, slugama, radnicima, platama, dažbinama, investicijama, moraće da se ženi, jer toliko imanje ne može se očuvati bez ženske ruke, sa ženidbom će stići djeca. Ako se naslijeđe prihvati, zauvek ijće ostati u rodnom mjestu punom uspomena. A od malena je želio da se posveti Gospodu i njegovim nepoznatim putevima.
Zato razdijeli imanje slugama i siromašnima. Po mrkloj noći napusti mjesto svog rođenja, da se u njega više nikad ne vrati.
Proputovao je ondašnji svijet, postao episkop miriklijski i učestvovao na prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji.
Darovan od Boga jakom vjerom, za života je učinio mnoga čuda i već tada postao omiljen u narodu.
Ništa od toga ne bi postigao da na vrieme nije razdjelio imanje i pobjegao od kuće. Upokojio se 19. decembra 343. godine. Zato se svakog 19. decembra slavi njegovo ime.
Na njegov dan se sprema žito, mada ima i onih koji veruju da je svetac živ, pa to ne čine. U južnoj Srbiji na ovaj dan prave šareni kolač s pticama, koji pop obavezno preliva vinom. Mijese se ponekad i dva, od kojih jedan pripada svešteniku, a drugi ostaje u kući, takozvani presveti.
Na Nikoljdan, predveče, ovaj kolač se dijeli djeci, koja treba da ga pojedu sjedeći na drvetu.
Vjeruje se da Sveti Nikola prevozi duše s ovog na onaj svet. Nekad je mrtvima uzimao dušu i mjerio, ali je kasnije taj odgovorni posao preuzeo arhanđel Mihailo, dok i njega nije zamenio anđeo Gavrilo.
Gospodar je vode i zaštitnik putnika. Slave ga mornari, brodari, ribari i svi čiji život zavisi od mora i vode.
Za Svetog Nikolu vezane su mnoge priče i predanja. Iz Kotora potiče priča o kapetanu i Svetom Nikoli.
Nekad davno, kapetan iz poznate mornarske kuće Vučinića riješi, i pored svih savjeta da to ne čini, isplovi baš na Nikoljdan. Tako i uradi, ali samo što je njegov brod prošao pored ostrva Krf, napadoše ih arapski gusari, lako savladaše i baciše u okove. Kao okovani galioti plovili su godinu dana, moleći se Svetom Nikoli da ih spase.
Poslije godinu dana, baš 19. decembra, blizu pirejske luke, napade njihov, sada gusarski brod, lađa kapetana Kukića iz Herceg Novog. Novljanin Kukić bješe hrabar, a uz to imade i 50 spremnih i odvažnih mornara koji poslije žestoke bitke savladaše gusare.
Za sve vrijeme bitke niko ne primeti starca s belom bradom koji je tu pored njih jahao nemirnog belog konja. Kad bitka bi završena, starac pokaza rukom Novljanima na brod i reče: “Sad spasite onu grešnu braću”, a ovi u njemu prepoznaše svog zaštitnika i svetitelja Nikolu. Novovljani oslobodiše Kotorane, pa svi klekoše pred Svetog Nikolu i zahvališe mu.
VRATIO VID STEFANU DEČANSKOM
Hrišćani veruju da svojim čudesnim moćima Sveti Nikola pomaže svakom ko mu se obrati za pomoć u bolesti, nemoći i duševnoj patnji. Uz pomoć njegove molitve slijepima se vraća vid, hromi prohodaju, a gluvima se vraća čulo sluha. Prema predanju, smatra da je sveti Nikola povratio vid Stefanu Dečanskom, pa je ovaj srpski kralj hram u kome su pohranjene mošti Svetog Nikole okitio srebrom i slao bogate priloge za njegovo opremanje. Prema vjerovanjima nikako ne valja prati veš, čistiti kuću i raditi bilo kakve kućne poslove. U nekim krajevima održao se i običaj darivanja djece na današnji praznik jer je Sveti Nikola i njihov zaštitnik.
