ZVORNIK – Srpska, hrvatska i bošnjačka vojna komponenta u BiH, odlukom Ustavnog suda BiH, dobi pravo da nosi brade sve dok je u službi narodu, ali se postavlja pitanje kome je potrebna „bradata“ vojska.
Tako će pripadnici ovih vojnih komponenti, sa bradama, moći da nesmetano ulaze u kasarne, ali moraju pričekati da se pravilnici u resornom ministarstvu izmijene po dubini, što će, vjerujemo, biti brzo doneseno jer se, kaže Ustavni sud BiH, tako hoće.
Ovim potezom Ustavnog suda BiH, na molbu lidera SDA, BiH dobi punu primjenu ZAVNOBiH-a sa nešto promijenjenom sintagmom – „Vojska BiH nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego je samo vojska Stranke demokratske akcije“.
Odlukom Ustavnog suda BiH /nije još saopšteno da li je bilo izdvojenih mišljenja/ bošnjački nacionalni korpus može nesmetano da svečano slavi i obilježava 25. novembar – Dan ZAVNOBiH-a i, naravno, ljudskih /čitaj vojnih/ prava u demokratskom dijelu Federacije BiH koji se i dalje zaklinje u odluke ZAVNOBiH-a /Zemaljsko antfašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH/.
Ali, ima jedan „mali“ problem, jer u BiH uopšte nema „velikih“ problema. Kome je potrebna „bradata“ vojska?
Volja Ustavnog suda BiH pretvorena je u željenu stvarnost bošnjačke komponente da stvara vojsku po svom zamišljenom scenariju, koja nema veze sa izgledom vojske koju je baštinio ZAVNOBiH, odnosno AVNOJ /Anitifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije/.
Mnogima je poznato kakva je vojska bila u vrijeme Avnojevske i postavnojevske Jugoslavije, od uniforme do izbrijanog lica „milimetar ispod kože“. Ovoj vojsci, poznatoj kao Jugoslovenska narodna armije, htjeli to ili ne htjeli priznati, divio se narod od „Triglava do Vardara“ i po izgledu i po uniformi i po dostojanstvu.
Ko će da se divi ovoj vojsci čiji izgled nameće Ustavni sud po želji SDA?
Srbi i srpska komponenta u zajedničkoj vojsci BiH, sigurno neće. Srpska vojna komponenta baštini vojnu tradiciju iz daleke istorije, preko balkanskih ratova, Prvog svjetskog rata, kada je nastala kraljeva vojska, pa sve do Jugoslovenske narodne armije i odbrambeno oradžbinskog rata.
Da se sada, nakon odluke Ustavnog suda koji je ispunio volju nasljednika autora „Islamske deklaracije“, srpska vojna komponenta svrsta u isti stroj sa „nametnutom vojnom demokratijom“ koju ne osjeća kao svoju, je nešto u šta se ne može povjerovati.
Nakon ove odluke Ustavnog suda, može da se očekuje da će srpska vojna komponenta, kojoj je ugroženo baštinjenje srpske vojne dugogodišnje tradicije, postepeno voljom pojedinaca biti smanjivanja, odnosno napuštaće „bradatu“ vojsku i tražiti neki drugi posao ili će insistirati na stvaranju srpske vojske u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Vojska koja nema tradiciju, nije vojska. A srpska vojska ima tradiciju i ne može tako lako da se odrekne velikana Stepe Stepanovića, Radomira Putnika, Živojina Mišića, Petra Bojovića i drugih vojnih stratega koji su donijeli slobodu ne samo srpskom, nego i drugim narodima na širem jugoslovenskom porstoru.
Ovdje nije pomenuta hrvatska vojna komponenta, kao BH-trojstvo, jer u BiH jedan bez dva ne može, a dva bez jednog nisu tri.
Hrvati nisu pomenuti, jer se ne zna njihova rekacija na tek stvorenu „bradatu“ vojsku, ali, koliko se zna, hrvatski narod nije pristalica neobrijanog lica u vojsci.
Da stvar neće biti tako jednostavna potvrdio je i zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Mirko Okolić ocijenivši da će odluka Ustavnog suda BiH, kojom se praktično odobrava nošenje brada u vojsci, imati velike posljedice po Oružane snage BiH, jer se način njihovog funkcionisanja mijenja političkim odlukama.
Odlukom Ustavnog suda, BiH je sve bliža (…?) slovu izvornog Dejtonskog sporazuma prema kome Republika Srpska i Federacija BiH, kao ustavne kategorije od kojih je sastavljena BiH, uređuju svoje unutaršnje odnose ne oduzimajući jasno određene nadležnosti BiH koje joj garantuje Međunarodni sporazum donesen 21. novembra u Dejtonu, a popisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Ili je bliža razlazu.
