KolumnenaslovnaPolitika

Šmit ne razumije filozofiju BiH u kojoj logika gubi svaki primat

Piše: Milorad GUTALJ

NJemački političar Kristijan Šmit, koga Republika Srpska, Ruska Federacija i Narodna Republika Kina ne priznaju za visokog predstavnika, za tri mjeseca koliko boravi u BiH pokazao je neizbalansiran stav prema bh trojstvu i pokazao da uopšte ne razumije ovdašnju filozofiju u kojoj logika gubi svaki primat.

Šmit je izjavom austrijskom „Der Šipglu“ da ne podržava ideju da se /Miloradu/ Dodiku prave ustupci kako bi se blokada /zajedničkih institucija/ uklonila, pokazao da nije dovoljno proučio tekst Dejtonskog sporazuma, pa je već počeo sa pogrešnim konstatacijama koje narušavaju izbalansiran pristup tumačenja ovog međunarodnog dokumenta.

Šmit kaže da „ne može biti da danas neko postavlja uslov, a sutra ima još više uslova, blokade se moraju otkloniti“.

Šmit treba da zna da srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ne traži nikakve ustupke sebi, već samo traži da se poštuje Ustav BiH, odnosno Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, i da se vrate nadležnosti koje je Republika Srpska dobila Dejtonsko-pariskim sporazumom.

Dakle, Dodik ne traži nikakve ustupke sebi, a najmanje od njemačkog turiste, nego samo traži da Republika Srpska bude ravnopravna i poštovana u državnoj zajednici BiH sa svojim nadležnostima koje su joj Ustavom date.

Ako Šmit, koji u ulozi imaginarnog visokog predstavnika, ovako tumači Dejtonski sporazum onda nešto ne valja, a najmanje put koji je odabrao da tumači kome šta pripada, jer samo Ustav BiH propisuje kome je šta dato.

Šmitova konstatacija da „ne može biti da danas neko postavlja uslov, a sutra ima još više uslova“ nema nikakvo ni pravno ni logičko uporište da se Republici Srpskoj uskraćuje ono što joj je nezakonito oduzeto, a riječ je otprilike od oko 140 nadležnosti koje su „otete“ od ustavnog kapaciteta Rpublike Srpske.

Šmit treba da zna da su Republici Srpskoj oduzimane nadležnosti svakim danom sve više i više, pa je logično da će tražiti da se mnoge od njih koje se nisu pokazale nimalo funkcionalnim, vrate onome kome su i date, odnosno Republici Srpskoj.

Ako Šmit tvrdi da „ne smije doći do toga da suverenitet BiH nije ništa drugo do prazna ljuštura“, evo za njega pitanje: „S kojim pravom su oduzimane nadležnosti Republici Srpskoj, upravo s namjerom da postane prazna ljuštura?“.
Po Šmitovom shvatanju, BiH nikako ne može biti ljuštura, a za Republiku Srpsku je poželjno da bude.

Šmit bi kao građanin NJemačke trebalo da odgovori i na pitanje – Zašto se kršio Dejtonsko-pariski sporazum i davale nadležnosti „BiH ljušturi“ koje joj nisu pripadale, a oduzimale Republici Srpskoj koje joj i sada po Ustavu BiH, odnosno Aneksu 4 tog sporazuma, pripadaju.

Šmit, nažalost, nema izbalansiran pristup ni prema žrtvama građanskog rata u BiH.

Posjetio je Memorijalni centar u Potočarima, na šta je svakako kao građanin imao puno pravo, ali je zaobišao Krst u Bratuncu koji simbolizuje stradanje srpskih žrtava ubijenih u proteklom građanskom ratu.

Zaobilazeći Krst u Bratuncu, koji je udaljen od Memorijalnog centra Potočari nekoliko kilometara, Šmit, kao građanin, na ovom primjeru sigurno korača stopama prethodnih visokih predstavnika koji nikada u ovih 26 godina od završetka rata nisu posjetili nijedno srpsko stratište, čime nastoje da u svjetskim razmjerima minimiziraju stradanje srpskog naroda.

Ovakvim odnosom, ma od koga dolazilo, ne liječi se bolesno BH tkivo, nego se ubrzava proces razgradnje i ono malo zdravog koje se, nažalost, bezuspješno odupire potpunom odumiranju.

Back to top button
Close
Close