Predsjednik „Zavidovićana“ Zoran Blagojević je naveo da se dodjela jednokratne pomoći organizuje povodom obilježavanja 10. septembra i sjećanja na stradanje Srba sa Vozuće, južnog dijela Ozrena i doline rijeke Krivaje, koje će ove godine biti organizovano u skladu sa epidemiološkim mjerama.
Korisnica pomoći je Raduška Pavlović, koja je na Vozući izgubila sina, čije tijelo ni do danas nije pronađeno.
„Samo da mi je da sina pronađem, da ga sahranim, da znam gdje ću ostaviti cvijeće. To mi je želja dok sam živa, a neću ni ja dugo – žalost je“, navela je Pavlovićeva.
Izbjeglica iz Stoga Đorđe Pavlović, koji živi u dobojskom naselju Kotorsko, tijelo poginulog sina pronašao je nakon 10 godina traganja.
„Našao sam ga. Sahranio. Žao mi je porodica koja i dalje tragaju za svojim jer znam kakvo je olakšanje kada nađeš, odeš i upališ svijeću“, rekao je Pavlović.
On je istakao da zbog ružnih uspomena ne posjećuje zavičaj i jer nije obezbjeđen održivi povratak.
„Gore nam je sve uništeno, porušeno i upropašteno. Ako neko i ode da nešto uradi za kratko vrijeme uvidi da je pogriješio. Možeš posijati, ali pobrati nećeš“, naveo je Pavlović, ukazao na masovnu sječu šume za šta niko ne odgovara.
Pomoć je obezbijedila Gradska uprava, a zamjenik gradonačelnika Slavko Kovačević je obrazložio da je to simboličan gest porodicama koje su utočište pronašle u Doboju nakon progona iz Vozuće 10. septembra 1995. godine, čiji su najmiliji živote dali za Republiku Srpsku.
Predsjednik „Zavodivćana“ Zoran Blagojević je za nesebičnu pomoć zahvalio rukovodstvu grada Doboja i poslaniku u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Obrenu Petroviću, što će i ove godine tradicionalno pomoći organizaciju „Marša stazama egzodusa“, koji se kreće od Tumara do Stoga, gdje je i predviđena centralna manifestacija.
Blagojević je poručio da ovo udruženje neće odustati od toga da ukazuje na stradanja i zvjerske zločine nad Srbima, kao ni od potrage za tijelima još 129 nestalih saboraca i civila.
Tradicionalni „Marš stazama egzodusa“ je podsjećanje na egzodus i okončanje etničkog čišćenja Srba, i to oko 22.000 iz Zenice, oko 2.000 iz Žepča, oko 11.000 iz Zavidovića, oko 4.000 iz Banovića, koji su spas od 1992. do 1995. godine potražili u Vozući ili im je ona bila tranzit za dalje.
Tog 10. septembra 1995. godine, prema direktnoj naredbi Alije Izetbegovića, koji je kao prioritetni cilj odredio spajanje tuzlanskog i zeničkog basena, pokrenuta je ofanziva, koja je u zavisnosti od jedinice i smjera napada neprijateljskih snaga, nosila nazive „Uragan 95“, „Farz 95“ i „Badr al Bosna“, kada je spaljeno 30 srpskih sela i protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova.
