10.9 C
Zvornik
29. март 2024.

Nametnuti sistemi su se uvijek urušavali

Siniša Bencun, ambasador BiH pri OEBS-u i UN-u u Beču, podsjeća da je OEBS odigrao ključnu ulogu u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH u ranim godinama nakon sukoba. U intervjuu za portal InfoBijeljina, Bencun naglašava da danas, izgradnjom domaćih institucija, taj mandat nema izvršni nego savjetodavni karakter. On pritom ističe potrebu potpuno neutralne pozicije OEBS-a i drugih međunarodnih aktera u BiH u pogledu provođenja bilo kakvih reformi koje zadiru u Dejtonski mirovni sporazum.  Ambasador Bencun objašnjava da su izabrani predstavnici jedini mjerodavni za konsenzualni dogovor oko ustavnih i svih drugih reformi. 

„Istorija nas uči da je izgradnja države uglavnom rezultat internog procesa i dogovora koji mora imati domaći fundament. Nametnuti sistemi i odluke su se uvijek, prije ili kasnije, urušavale ili bivale kamen spoticanja za ekonomski i svaki drugi napredak“, rekao je ambasador Bencun u intervjuu za portal InfoBijeljina. 

Možete li, za početak, čitaocima približiti Vaše aktivnosti u Austriji, odnosno na šta ste, od početaka svog mandata, najviše stavili akcenat?

Misija Bosne i Hercegovine u Beču pokriva aktivnosti međunarodnih organizacija, odnosno OEBS-a (OSCE) i nekoliko UN-ovih agencija koje sjedište imaju u Beču. Dolaskom na ovo mjesto u aprilu 2019. godine zatekao sam jednu novu ekipu diplomata iz BiH, što je bio izazov u smislu manjka institucionalnog sjećanja i praksi u radu, ali i prilika da se razvije jedan novi tim na duže staze jer smo svi došli otprilike u isto vrijeme. Dobre prakse koje sam iskusio radeći za OEBS na Kosovu, u smislu diplomatske komunikacije, izvještavanja, podjele posla unutar tima, itd, pokušao sam ugraditi i ovdje. U velikom broju procesa u kojima je potrebno učestvovati na različite načine, fokus sam stavio na OEBS koji kao najveća regionalna bezbjednosna organizacija ima više oblasti djelovanja, a i terensko prisustvo u BiH još od 1996. Aktivnosti i programi odvijaju se u tri takozvane dimenzije, vojno-političkoj, ekonomsko-okolišnoj i ljudskopravnoj, pa se kao mali tim moramo fokusirati na oblasti koje imaju najveći prioritet u BiH i gdje se za domaće institucije mogu osigurati različiti benefiti. Unutar UN-a, sa druge strane Dunava kako to ovdje obično kažemo, veliki značaj ima Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koja se ne bavi samo nadzorom nad nuklearnim programima u svijetu, nego pruža i tehničku pomoć i obuke u oblasti medicine, uključujući radiologiju, radioterapiju i nuklearnu medicinu. Pred samu panedmiju Covid-19 organizovali smo posjetu IAEA radiološkom odjeljenju bolnice Sveti Vračevi u Bijeljini, ali dalji razvoj situacije nam nije išao na ruku. Ipak, uvjeren sam da ćemo do kraja godine konkretizovati ranije dogovoreno. Odmah po izbijanju pandemije uspjeli smo od IAEA zajedno sa nadležnom agencijom u BiH čak za tri zdravstvene ustanove u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru obezbijediti prve setove za testiranje na Covid-19 i zaštitnu opremu. 

Koje benefite Bosni i Hercegovini donosi članstvo u OEBS-u?

Sa OEBS-om sam se prvi put susreo još kao nesvršeni srednjoškolac kada sam novac za matursku eksurziju zaradio prevodeći za tim posmatrača tokom prvih poslijeratnih izbora. Nisam naravno tada mogao ni pretpostaviti da ću godinama kasnije upravo sa OEBS-om kao stručnjak za izbore posmatrati i pomagati u provođenju izbora u mnogim zemljama, nadgledati poštivanje ljudskih prava na Kosovu, a kamo li danas predstavljati BiH pri toj organizaciji. Ovim uvodom sam već ukazao barem na tri benefita koji neka zemlja, time i BiH, može imati. OEBS-ove tri institucije, na prvom mjestu Kancelarija za ljudska prava i demokratiju, poznatija pod skraćenicom ODIHR, stoje na usluzi svim zemljama članicama ne samo u procjeni provođenja izbora i davanju preporuka za njihovo unapređenje, nego i pomoć u ispunjavanju obaveza iz drugih oblasti iz domena ljudskih prava na koje su se same zemlje obavezale, kao što su sloboda medija i sloboda govora, prava manjina, sprečavanje trgovine ljudima, demokratsko donošenje zakona, i tako dalje. Pored oblasti ljudskih prava, tu je i niz programa i višegodišnjih milionskih projekata koji pomažu BiH i drugim zemljama regiona u skladištenju malog oružja, lakog  naoružanja i municije, upravljanju granicama, sajber bezbjednosti, i tako dalje. Oblast gdje postoji potreba za povećanjem obima OEBS-ovih aktivnosti u BiH je svakako okolišno-ekonomska dimenzija, koja između ostalog uključuje i borbu protiv korupcije i pitanja iz oblasti unapređenja životne sredine koja potencijalno mogu postati i bezbjednosni izazovi, a u BiH je to na prvom mjestu upravljanje vodom kao resursom. Misija kontinuirano ukazuje na to i zahijeva od Sekretarijata OEBS-a veći udio aktivnosti iz ove dimenzije u BiH. Još nešto što bih pomenuo kao benefit, je i mogućnost zapošljavanja naših državljana u strukturama OEBS-a, posebno u terenskim misijama. Samo u Specijalnoj monitoring misiji u Ukrajini imamo više od 50 angažovanih monitora i treći smo kontigent po veličini nakon SAD-a i Velike Britanije. Takođe, OEBS povremeno nudi i programe stažiranja za svršene studente društvenih nauka zainteresovanih za odgovarajuće oblasti, a više informacija može se naći na web stranici.

OEBS se zalaže za jačanje dijaloga, a BiH, iz koje dolazite, ima tri konstitivna naroda i ostale, s tim što njihovi pogledi na prošlost i budućnost često nisu jednaki. Kako Vi to posmatrate, je li ova nacionalna raznolikost u BiH naša prednost ili ne?

OEBS je odigrao ključnu ulogu u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini u ranim godinama nakon sukoba. Njegov mandat bio je podijeljen u tri domena: slobodni i pošteni izbori, nadzor nad poštivanjem ljudskih prava, i vođenje pregovora u vezi sa kontrolom naoružanja, razoružanjem i mjerama za izgradnju povjerenja. Na primjer u godinama prije formiranja izborne komisije u BiH, OEBS nije samo posmatrao, nego u stvari provodio izbore u BiH. Danas izgradnjom domaćih institucija taj mandat nema izvršni nego savjetodavni karakter, iako smo nerijetko bili svjedoci da rukovodeće osobe u međunarodnim organizacijama bivaju uvučene u lokalne političke zamke svrstavajući se na neku od strana u BiH, što svakako nije dobro za izgradnju povjerenja. Čak i nakon brojnih bolnih postkonfliktnih reformi koje su izgradile i ojačale državne institucije, uključujući značajan prenos ovlašćenja sa entitetskog na centralni nivo vlasti, i danas neki akteri osporavaju dejtonsko ustavno uređenje sa dvjema pod-državnim jedinicama, Republikom Srpskom i Federacijom Bosne i Hercegovine, te tri ravnopravna naroda – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. U isto vrijeme zaboravljaju da je prije 26 godina napravljen složen i težak kompromis koji nije samo okončao rat, već je donio i stabilan mir. Ovo sve govorim da bih istakao potrebu potpuno neutralne pozicije OEBS-a i drugih međunarodnih aktera u BiH u pogledu provođenja bilo kakvih reformi koje zadiru u Dejtonski mirovni sporazum. Izabrani predstavnici jedini su mjerodavni za konsenzualni dogovor oko ustavnih i svih drugih reformi. Istorija nas uči da je izgradnja države uglavnom rezultat internog procesa i dogovora koji mora imati domaći fundament. Nametnuti sistemi i odluke su se uvijek, prije ili kasnije, urušavale ili bivale kamen spoticanja za ekonomski i svaki drugi napredak.

Da li je u Austriji prepoznata opredijeljenost BiH ka evrointegracijama i možemo li na tom putu očekivati podršku zvaničnog Beča?

Moj mandat nema mnogo veze sa Austrijom kao državom, ali mogu svakako reći da je ona saveznik svih zemalja na zapadu Balkana u procesu evrointegracija. Svjedoči tome i posljednje okupljanje regionalnih lidera na poziv kancelara Sebastijana Kurtza. Utiču na takav stav naravno i ekonomski i geostrateški interesi, a istorijsko naslijeđe koje imamo sa tom zemljom trebalo bi biti od pomoći za bolje razumijevanje specifičnosti BiH u procesu pridruživanja, te nužnosti očuvanja balansa između etnocentričnog i građanskog principa koji su u srži ustavnog i političkog sistema BiH. Govorim ovo iz razloga što se nerijetko nameću zahtjevi za primarno političke a ne samo tehničke reforme u procesu pristupanja EU, a Austrija kao dobar poznavalac istorijskog i svakog drugog konteksta naših prostora mogla bi afirmativno uticati na veći nivo političke fleksibilnosti nekih drugih zemalja, i manji stepen uslovljavanja raznih vrsta. Naravno, najveći dio posla u cijelom tom poslu ipak će biti na domaćim institucijama. Treba naglasiti da proces reformi na evropskom putu suštinski nije bitan samo za pristupanje Uniji, nego je bitan interno za ekonomski i svaki drugi razvoj bez obzira da li ćemo nekada postati članica ili ne.

Kako su se građani BiH integrisali u Austriji, s kojim problemima se najviše susreću?

Dijaspora iz BiH u Austriji je brojna, i djeluje kroz različita nacionalna, zavičajna, kulturna, sportska i druga udruženja. Bez obzira da li govorimo o srpskoj, bošnjačkoj ili hrvatskoj komponenti, stepen integracije je daleko veći nego kod nekih drugih zajednica, posebno kod mlađe generacije. Naravno to ne isključuje veze sa rodnim krajem i njegovanje kulture i tradicije sopstvenog naroda. Jedan od kontinuiranih problema su i teškoće u vezi sa ostvarivanjem dvojnog državljanstva, što je jedno od pitanja koje treba rješavati na višem nivou. Takođe, tu je i pitanje obrazovanja na maternjem jeziku, obzirom da Austrija ne uvažava jezičke različitosti osoba sa naših prostora, nego u svom školskom sistemu, a opet zavisno od broja učenika, korsti tzv. BHS jezik. U vremenu izbijanja pandemije Covid-19 jedan broj naših ljudi koji nije imao regulisan stalni boravak u Austriji susreo se sa gubitkom privremenih poslova i nemogućnošću jednostavnog napuštanja Austrije, ali i taj problem je rješavan aktivnošću diplomatskih predstavništava i zainteresovanih grupa. Drugih posebnih problema naše zajednice ovdje nemaju, vrlo dobro su prihvaćeni i uvažavani kao dobri majstori i radnici, ali u posljednjim godinama i kao ljekari, umjetnici, političari, i dobri studenti. Studentske zajednice iz RS i FBiH u Austriji zaslužuju posebnu pažnju naših institucija u motivaciji za povratkom i primjeni naučenog na našim prostorima.

U kojoj mjeri se Austrija vratila u normalne tokove u ovim pandemijskim uslovima?

Austrija je imala vrlo restriktivne mjere u različitim fazama pandemije, ali i selektivne. Selektivne u smislu da nije bilo potpunog policijskog časa, ili obaveze nošenja maski na otvorenom, jer se računalo i na ličnu odgovornost građana da stanove napuštaju u slučaju konkretne potrebe, i da maske svakako pravilno nose svuda u zatvorenom prostoru. Potpunih ograničenja kretanja na otvorenom nije bilo, građani su čak bili motivisani da se u porodičnom krugu bave sportom ili drugim rekreativnim aktivnostima na otvorenom. Na početku panedmije, a potom i od oktobra 2020. do maja 2021. godine nisu radili ugostiteljski objekti, a bilo je i perioda kada su bili otvoreni samo supermarketi. Austrijanci možda nisu među najuspješnijima u vakcinaciji, ali su svjetski šampioni u testiranju. Razvijen je niz mogućnosti brzih ali i PCR testova koje je moguće besplatno uraditi samostalno kod kuće i dobiti rezultat za 24 časa. Djeca u školama se testiraju po dolasku dva puta sedmično. Danas se sve odvija više-manje normalno uz poštivanje aktuelnih mjera zaštite, i tzv 3G pravilo – vakcinacija, test, ili prebolovana korona za ulazak na sva javna mjesta. 

Da li Vam nedostaje Bijeljina, koliko često dolazite?

Pored dosta obaveza, redovno pratim i lokalna dešavanja u Bijeljini, gdje barem u političkom smislu nikada nije dosadno. Dolasci na žalost i pored blizine nisu česti, a i tada je premalo vremena da bi se vrijeme posvetilo svima koji to zaslužuju. Trudim se barem jednom u dva – tri mjeseca doći na neki produženi vikend, obzirom da mi u Bijeljini žive roditelji, i naravno dosta rodbine i prijatelja. Srećom blizina Beča omogućava i da mnoge rado ugostim ovdje, što na žalost nije bio slučaj tokom pandemije, ali nadam se da će se to sada promijeniti. Sa dobrim ljudima na početku mandata razvio sam niz ideja za različita institucinalna i individualna povezivanja što je pandemija onemogućila, ali se nadam da ćemo sustići izgubljeno vrijeme i realizovati te ideje. Iako to nije dio mog formalnog mandata i posla, jednako je značajno jer može otvoriti put ka dugotrajnijim poslovnim, kulturnim i drugim poveznicama ljudi iz Bijeljine sa Bečom i ostatkom Austrije.  

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se