PolitikaVIJESTI

Izvještaj Vlade Republike Srpske Savjetu bezbjednosti UN: Kontinuirani problemi koje izaziva OHR

Potpunim izvitoperenjem namjera i slova Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, OHR je postao instrument kojim određeni članovi međunarodne zajednice sprovode vladavinu nad BiH, a sve odluke u pogledu imenovanja i uloge visokog predstavnika uzurpirane su i oduzete stranama potpisnicama Aneksa 10, navedeno je u četvrtom poglavlju 25. izvještaja Vlade Republike Srpske Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija /UN/.

U ovom dijelu izvještaja navodi se da je tajan proces imenovanja novog visokog predstavnika suprotan međunarodnom pravnom instrumentu kojim je on uspostavljen.

Navodi se da saglasnost strana u pogledu uloge i imenovanja visokog predstavnika sada neke članice međunarodne zajednice smatraju nerelevantnim u toj mjeri da se u procesu imenovanja strane potpisnice Aneksa 10 čak ni ne konsultuju.

U dokumentu se navodi da “strane koje sebe smatraju matičnim starateljima BiH ne mogu djeci BiH čak ni da dozvole da imaju bilo kakav glas u definisanju podesne guvernante, niti da znaju kako se uopšte bira”.

Vlada ukazuje i na to da suprotno Dejtonskom mirovnom sporazumu visoki predstavnik nastavlja da prisvaja legalno apsurdna diktatorska ovlašćenja i odlukama donosi zakone, poništava odluke Ustavnog suda i smjenjuje izabrane zvaničnike.

U tekstu se upozorava da je nedavno zaprijetio da će ponovo posegnuti, nezakonito, za takozvanim “bonskim ovlašćenjima”.

“Visoki predstavnik je institucija koju su strane potpisnice Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, među kojima i Republika Srpska, ovlastile da djeluje kao koordinator međunarodnih aktivnosti u pogledu civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma i pomaže stranama u njihovim naporima”, pojašnjava se u dokumentu.

Navodi se da mandat visokog predstavnika ne uključuje nikakvo ovlašćenje, ni izričito, ni konkludentno, da donosi odluke koje su obavezujuće po vlade i građane BiH.

U četvrtom poglavlju izvještaja ukazuje se na stavove Metjua Periša, stručnjaka za međunarodne odnose i bivšeg pravnika u OHR-u, koji je naveo da su funkcije visokog predstavnika “ograničene na koordinaciju rada drugih međunarodnih organizacija, te praćenje i podsticanje domaćih zvaničnika da ispune svoje dejtonske obaveze”.

Tekst podsjeća i na izjave bivšeg britanskog ambasadora u BiH Čarlsa Kroforda, koji je pomogao u kreiranju “bonskih ovlašćenja”, a koji je napisao da “bonska ovlašćenja nemaju nikakav stvaran pravni osnov”, te da su se “izrodila u međunarodno političko blefiranje u igri moći, koju su visoki predstavnici uzastopno umotavali u pravnički jezik da bi cijela stvar izgledala impozantno i neizbježno”.

U izvještaju se napominje da je povratak bivše diktatorske prakse visokog predstavnika nemoguć zato što je danas rašireno shvatanje, i u BiH i izvan nje, da su takva ovlašćenja nezakonita, nelegitimna i kontraproduktivna.

S obzirom na to da sve više posmatrača i zvaničnika otvoreno potvrđuje da Aneks 10 ne daje nikakav pravni osnov za bonska ovlašćenja, u izvještaju Vlade se napominje da visoki predstavnik sada tvrdi da ovlašćenja crpi ne samo iz Aneksa 10, nego i iz rezolucija Ujedinjenih nacija.

“Njegovu tvrdnju u tom pogledu nikada ne bi podržale sve članice Savjeta bezbjednosti UN, a, u stvari, Savjet bezbjednosti UN nikad nije ni pokušao da ovlašćenjima visokog predstavnika iz Aneksa 10 doda neka nova, niti da mu delegira diktatorska ovlašćenja”, navedeno je u izvještaju.

Vlada je u izvještaju ukazala na to da je uticaj OHR-a bio najgori u periodu kada je OHR pomoću bonskih ovlašćenja upravljao BiH vlastodržački, čime je političke institucije BiH učinio nemoćnim i bespredmetnim.

U tekstu se naglašava da su nepromišljene odluke i zloupotreba ovlašćenja podmetnuta BiH u tom periodu – primarni izvori današnjih problema u BiH.

“Na primjer, EU je s pravom naglasila potrebu za širom reformom disfunkcionalnog pravosuđa BiH, a to pravosuđe je gotovo u cijelosti proizvod ranijih protivpravnih i nepromišljenih odluka visokog predstavnika. Čak i kada ne koristi prisvojena diktatorska ovlašćenja, visoki predstavnik ostaje najveća prepreka napretku u BiH”, ističe se u dokumentu.

Kao primjer se navodi pitanje državne imovine, koje je danas izvor velikog razdora u BiH, a koje bi bilo riješeno prije nekoliko godina da visoki predstavnik nije potopio presudan sporazum o tom pitanju do kog su došle najuticajnije domaće političke stranke.

“Kada visoki predstavnik sabotira kompromisna rješenja do kojih dođu lideri u BiH, time ne samo da se blokira rješenje konkretnog pitanja, već i dodatno otežava postizanje kompromisa u politički podijeljenoj BiH”, dodaje se u dokumentu.

U izvještaju Savjetu bezbjednosti, Vlada je podsjetila da je početkom ove godine visoki predstavnik Valentin Incko poslao ultimativno pismo u kojem zahtijeva da Narodna skupština Srpske povuče tri priznanja koja je 2016. godine dodijelila brojnim pojedincima i organizacijama povodom obilježavanja 25. godišnjice Narodne skupštine.

U tekstu se posebno ukazuje na stav Incka da će povlačenje priznanja “skinuti kolektivnu odgovornost sa srpskog naroda” i ukloniti “kolektivnu krivicu”.

“Inckovo pripisivanje krivice nedužnim Srbima, čak i srpskoj djeci, za zločine koje su tokom rata počinili pojedinci velika je uvreda i suprotnost evropskim vrijednostima. Kolektivna krivica jednog naroda je otrovan, fašistički i fanatizovan koncept koji je destruktivan po nacionalno pomirenje i sklad”, naglašeno je u izvještaju.

U februaru 2021. godine visoki predstavnik Incko ponovio je svoju raniju izjavu da će pokušati da nametne zakon kojim se inkriminiše izražavanje određenih mišljenja o ratnoj istoriji BiH.

U izvještaju se napominje da je mogućnost donošenja takve odluke napad na demokratsko ustavno uređenje BiH i neopravdana prijetnja po pomirenje, slobodno istraživanje istorije i slobodu izražavanja.

Za Vladu Srpske, cenzorski zakon kojim se zabranjuje debata o kvalifikaciji zločina u Srebrenici, predstavljao bi povredu prava građana na slobodu izražavanja, koje je zaštićeno Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava.

“Takav zakon bio bi direktno nesaglasan sa odlukama Evropskog suda za ljudska prava kojima se štiti pravo na slobodu izražavanja. Republika Srpska i njeni lideri snažno podržavaju istragu svih ratnih zločina i privođenje svih ratnih zločinaca pravdi, bez obzira na nacionalnost i počinilaca i žrtava”, navodi se u dokumentu.

Iako su Srbi u BiH i njihovi politički predstavnici gotovo jednoglasni u tome da OHR mora biti zatvoren, u izvještaju se navodi da destruktivnu ulogu visokog predstavnika u BiH ne uviđaju samo oni.

Naglašeno je i da je predsjednik najveće hrvatske stranke u BiH /HDZ/ Dragan Čović u januaru 2021. godine pozvao na zatvaranje OHR-a.

“Za nadati je se da će članicama Savjeta bezbjednosti postati očigledno da, iako izvještaji o kretanjima u BiH mogu biti korisni, to je funkcija koja ne zahtijeva diplomatu na nivou ambasadora, 89 zaposlenih uz sve njihove troškove, a zasigurno ne opravdava dalje prisustvo figure čija je uloga u toj mjeri razdorna”, zaključuje se u četvrtom poglavlju izvještaja Savjetu bezbjednosti.

Izvor
Srna
Tagovi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button
Close
Close