Supruge Nikole Modrakovića i Đorđa Petorvića, koji su sa još dvojicom drvosječa brutalno ubijeni u mjestu Krušev Do iznad Milića pet mjeseci poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ne vjeruju da će i nakon ponovnog hapšenja nekih koji su odgovorni za taj zločin, pravda biti zadovoljena.
Zora Modraković kaže da ne zna kako će ih sada osuditi, četvrt vijeka od zločina, kada ih nisu osudili te 1996. godine kada su pohvatani.
Modrakovićeva je za „Večernje novosti“ ispričala kako su Nikola i njegove kolege Vlajko Zekić, Đorđe Petrović i Momčilo Ristanović zajedno iz njihove kuće 2. maja 1996. godine krenuli pravo u smrt.
„Našli su ih pet dana kasnije bez glava i nogu, posječene motornim testerama“, rekla je Modrakovićeva.
Prema njenim riječima, „Naseru Oriću niko ništa ne može, a on za pare može da kupi pravdu“.
Ni Ljubisava Petrović, supruga ubijenog Đorđa, koja i danas živi u Milićima, ne vjeruje u pravdu.
Ona je podsjetila da je njen muž krenuo u šumu sa Vlajkom Zekićem iz Sarajeva u namjeri da biraju građu za gradnju Zekićeve kuće.
„Nestanak sam prijavila iste noći, 2. maja 1996. godine i išla poslije pet dana u šumu da ih tražim. Kada su mi 7. maja javili šta su našli svijet mi se srušio. Pored njihovih spaljenih ostataka nađen je i sat mog supruga. Stao je u 12.30“, navela je Petrovićeva.
Čuveni patolog Zoran Stanković rekao je da se dobro sjeća tog slučaja, da su tijela ubijenih bila spaljena i da su nađeni djelimični ostaci samo dva čovjeka.
„Obojici su noge i ruke bile posječene motornom testerom u potkonjenicama i nadlakticama, kao i glave. Na suđenju u Bijeljini se čulo da se tako sprema bosansko jagnje za ražanj. Ne mogu reći da su ove nesretnike jeli – ne znam“, rekao je Stanković.
Prema izvoru „Večernjih“ iz Sipe, 25. novembra prošle godine pripadnici ove službe ponovo su uhapili Nedžada Hasića, koji je sa Ahmom Harbašom, Samirom Avdićem, Behudinom Husićem, Muharemom Hasićem, Vahdetom Avdićem i Enverom Harbašom u maju 1996. godine ubio i izmasakrirao srpske drvosječe u mjestu Krušev Do iznad Milića.
Ovaj izvor navodi da je još 1996. godine u policiji Zvornik utvrđeno da su strašne zločine počinili Harbaš, Hasić i Husić, a da su ostali bili pomagači.
Grupi se sudilo u Bijeljini i presuđeno im je „do 20 godina zatvora“ da bi potom bili prebačeni u Tuzlu, odakle su poslije nekoliko mjeseci pušteni na slobodu.
Prije puštanja na slobodu, krajem 1996. godine lično su ih posjetili Alija Izetbegović, general Rasim Delić i delegacija SDA.
