KolumnenaslovnaVIJESTI

Znanjem protiv „OHAEROVOG“ nametanja kolektivnog zamajavanja javnosti

Sudija Blagojević je presudom pokazao da mu je draže pravo, pravda, ponos, moral i obraz, nego "ešdaunovski“ komformizam nametnutih visokih sudskih plata, beskrajno odugovlačenje sudskih procesa, stolova sa ladicama za odlaganje predmeta do trajnog zaborava i sličnih stvari koje su vezane za pogodne i podobne sudije u službi nametnute pravde

ZVORNIK, 26. FEBRUARA – Odbiti primijenu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je nametnuo visoki predstavnik u BiH može samo sudija koji ima više znanja od zakonodavca i koji ovom presudom nastoji da zaštiti narušeni ugled sudstva i profesiju sudije od štetnih uticaja i beskrajnih birokratskih nametanja koja su u funkciji OHR-ove demonstracije sile.

Osim ovih kvalifikacija, nedvosmisleno je da se nametanjem ovog zakona srozava, omalovažava i negira domaće pravo, pravda i znanje, kojeg u ovoj zemlji ima dovoljno, ali, nažalost, sve do sada bez ijedne artikulacije kojom bi se jasno stavilo do znanja „ohaerizmu“ da je njegovo vrijeme, ne samo nametanja svega i svačega, nego i fizičkog boravka u ovoj zemlji isteklo.

Odbijanjem da primijeni nametnuti zakon, sudija Okružnog suda u Banjaluci Milan Blagojević je pokazao da ima ponos, hrabrost, poštenje, obraz i moralni stav prema svom narodu i državi, a ne podanički odnos prema onima koji iz hira i bez ikakve odgovornosti nameću zakone i pravila koja štite sijanjem straha i silom.

Blagojević je svojom profesionalnom hrabrošću, a sve u cilju odbrane profesije i narušenog ugleda pravosuđa, odbacio primjenu nametnutog zakonodavstva najefikasnijim smislenim djelovanjem kojim raspolaže – znanjem.

Očekujući da će se pred profesionalnim znanjem Blagojevića zamisliti i ramisliti što je sudija tako postupio, visoki predstavnik Valentin Incko je, komentarišući odluku sudije gostujući u nekoj od medijskih kuća, bez imalo razmišljanja rekao da zbog te presude koju je donio „gospodin Blagojević mora snositi posljedice“.

Ne ulazeći u Inckove namjere i ozbiljnost prijetnji, ali nakon odluke sudije Blagojevića da stane u odbranu prava i pravde, odbacujući nametnuti zakon kao novu mjeru sudijskog ponašanja, egzistiranje „ohaerizma“, čiji je ugled odavno narušen, u ovoj zemlji nema više nikakvoga smisla.

Sudija Blagojević je presudom pokazao da mu je draže pravo, pravda, ponos, moral i obraz, nego „ešdaunovski“ komformizam nametnutih visokih sudskih plata, beskrajno odugovlačenje sudskih procesa, stolova sa ladicama za odlaganje predmeta do trajnog zaborava i sličnih stvari koje su vezane za pogodne i podobne sudije u službi nametnute pravde.

U kolumni „Moj odgovor Incku“, Blagojević je decidno nabrojao sva ovlašćenja koja ima visoki predstavnik prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojih se mora pridržavati, pa svako narušavanje ili izlazak iz tog okvira predstavlja njegovu neopravdanu osionost i samovolju.

Kako Blagojević navodi, pažljivo čitajući svaku riječ iz pomenutog Aneksa „nije teško zapaziti, čak i pravnom laiku, kako nigdje nije propisano da visoki predstavnik može ovdje da nameće zakone ili bilo koje druge pravne akte“.

-Jer, riječi ‘nadgledanje sprovođenja mirovnog rješenja’, ‘održavanje tijesnih veza sa stranama’, ‘olakšavanje rješavanja poteškoća’, ‘učestvovanje na sastancima’, ‘periodično izvještavanje’, ne mogu, čak i u naopakim pravnim ‘umovima’, dobiti značenje ovlašćenja za donošenja bilo kojeg zakona“ – decidan je sudija Blagojević.

Blagojevićeva odluka da ne postupi po nematnutom zakonu predstavlja pionirski iskorak protivljenju iskrivljenom „ohaerizmu“ koji odudara od propisanih pravila Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Nije teško pretpostaviti da će Blagojevićev pionirski iskorak biti uvod u kolektivni otpor nametnutim zakonima koje su visoki prestavnici raznim spekulacijama i manipulacijama donosili, prvo da opravdaju svoje postojanje, i drugo, da iskrivljenom manipulacijom istine ubijede kolektivitet da je sve što dolazi iz OHR-a u skladu sa Dejtonskim sporazumom.

Blagojević podsjeća da visokom predstavniku pravo nametanja bilo kog zakona ili drugog pravnog akta u BiH nije dao ni Savjet bezbjednosti UN niti je ovlastio bilo koji drugi organ da nameće zakone ili druge pravne akte, pa ni Konferenciju za primjenu mira, koja „nijednim pravnim izvorom unutrašnjeg i međunarodnog prava nije ovlašćena da kaže da visoki predstavnik može nametati zakone u BiH“.

Sumnje da je visoki predstavnik svojim ponašanjem izašao iz ovira propisanog Aneksom 10 Dejtonskog sporazma i raznim manipulacijama stvarao vlastiti autoritet kojem se nije smjelo suprstaviti, otklonio je sudija Blagojević razložnim ukazivanjem da je „ohaerizam“ egzistirao na kršenju datih ovlašćenja, a sve s ciljem da je vrhunski autoritet nepogrešiv u nametanju kolektivnog zamajavanja javnosti, koje s pravom i pravdom nema baš mnogo zajedničkog.

Tagovi
Back to top button
Close
Close