izbor urednikaKulturaPolitika
U trendu

Dara iz Jasenovca – prekidanje tišine

Ne pamtim kada je neki domaći film izazvao ovoliko interesovanja i polemike, već nakon prvog trejlera. Svima je poznata situacija sa zabranom ocjenjivanja filma na IMDB, i bez obzira što se u javnosti i pompe željnim medijima data situacija percipirala kao zavjera protiv Srba, zabrana je samo dodala na publicitetu filmu i još više zaintrigirala javnost. A time je potpomognut osnovni cilj filma – prekidanje samonametnute tišine i upoznavanje strane javnosti ( i domaće ) o strahotama i sistemskom uništavanju Srba, Jevreja i Roma na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Film je tako i prije nego što je prikazan ispunio svoju svrhu. Izazvao je veliku pažnju , a sudeći po zaradi i posjećenosti biće poprilično uspiješan, i siguran sam uspio da probudi radoznalost kod prosječnog gledaoca da dalje istražuje. I to je odličan početak.

Zašto kažem početak? Zato što je posle više decenija tišine, konačno država stala iza jednog projekta ovog tipa. I zato, što na ovome ne smije da se stane. Potrebno je maksimalno iskoristiti publicitet koji je Dara dobila, i nastaviti u istom pravcu. Ćutanje srpske javnosti kada je u pitanju tema genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, a sve zarad „bratstva i jedinstva“ i sličnih ideja, trajala je više decenija, i tek u poslednjih nekoliko godina, došlo je do većeg pomaka na tom polju. Sve u svemu, Dara iz Jasenovca, već sad može da se posmatra kao izuzetno uspiješan projekat. O kvalitetu samog filma pisaću nekom drugom prilikom, nakon gledanja i sabiranja utisaka, ali uopšte ne sumnjam da je urađen dobar posao.

E sad onaj teži dio, mislim da je potrebno osvrnuti se i na neke negativne pojave. Nerealna očekivanja javnosti, svesrdno podgrijavana od strane medija u potrazi za klikovima, nužno su prouzrokovala i sveopšte razočaranje kada film nije ušao u uži izbor filmova nominovanih za Oskar. Obzirom na to da smo kao narod skloni konstruisanju raznih teorija zavjera o svemu i svačemu, jasno je u kom pravcu je sve to otišlo. Krajnje je nepotrebno upoređivati naš prvi film, sa „trofejnim“ stranim filmovima o Holokaustu. Za 70 godina srpskog ćutanja, ostatak svijeta je u ko zna koliko filmova obrađivao temu Holokausta, da bi tek nekoliko njih dobilo Oskar, što apsolutno ne znači da su ostali filmovi loši, ali ne može svaki film da bude „Šindlerova lista“. Iz istih razloga nužno je izbjeći i poređenje sa sličnim filmovima , sa ovih prostora. Srbija je tek na početku, dok se neke teme među drugim narodima i državama obrađuju nekoliko decenija unazad uz nepodijeljenu podršku cjelokupne njihove javnosti, medija, državnih struktura. Druga pojava, jeste izdvajanje i masovno prenošenje dvije najnegativnije kritike filma, jasno je iz kojih razloga, naravno.. Dakle film je izazvao veliko interesovanje i pregrš kritika, neke su pozitivne neke nisu, nema potrebe za pridavanje velikog značaja istima, jer uspiješnost filma već govori sama za sebe.

Dara iz Jasenovca ispunila je dakle ono zbog čega je snimljena. Projekat je uspio i iskreno se nadam da je ovo zaista samo početak, te da se na ovome neće završiti.

Tagovi
Back to top button
Close
Close