KolumnePolitikaSvijetVIJESTI
U trendu

VAŽAN JE SVAKI ŽIVOT

Milan Lončar, student srpskog porijekla izašao je u srijedu uveče da prošeta psa, nedaleko od svoje Kuće u predgrađu Filadelfije. Za vrijeme šetnje Milan je presretnut i u neuspjelom pokušaju pljačke ubijen iz pištolja, od strane dva Afroamerikanca. Nije me iznenadio izostanak neke šire reakcije američke javnosti i medija. Nije ni domaće. Samo je, po ko zna koji put potvrđeno, da je stvarna jednakost, koje su stranoj neoliberalnoj eliti i domaćim ekspoziturama iste, puna usta, jedna iluzija, na koju se pozivaju samo onda kada to njima odgovara i kada su na udaru neke vrijednosti koje se nalaze sa njihove strane barikade. Prošle godine, nakon što je Afroamerikanac Džordž Flojd preminuo uslijed prekomjerne upotrebe sile od strane pripadnika policije, Sjedinjene Američke Države skliznule su u višemjesečne nasilne proteste, bezakonje i ujedinjene napade na policiju, podržane od strane velikog broja javnih ličnosti. Naravno kada se nešto tih razmjera dešava u SAD, logično je da se prelije i preko granice. Naši prostori nisu izuzetak. Više mjeseci vođene su bjesomučne debate, pružana podrška protestima i organizaciji „Black lives matter“ te napadani svi koji ne misle unutar zadanog okvira. A sad? Tišina ( osim sporadičnog medijskog izvještavanja iz rubrike crna hronika ). Kao što je poznato da je rasizam i dalje itekako prisutan u Državama, i da su nerijetki slučajevi koji uključuju postupanje policije na osnovu rasnih predrasuda, isto tako je poznato da veliki broj krivičnih djela u Sjedinjenim Američkim Državama izvršavaju Afroamerikanci. Ali to nije popularno istaći jer izlazi iz zadanog okvira vladajuće neoliberalne diktature. Zato ne čudi izostanak reakcije. A nedostatak empatije na domaćem terenu je posebna priča. Ne mogu da se ne zapitam kako smo to kao društvo postali pomodari koji brinu o svemu osim o pripadnicima sopstvenog naroda. Uporedite samo odnos većeg dijela domaće javnosti prema ubistvu Flojda onomad i sada Milana. Ili recimo odnos prema nedavnim zemljotresima u Hrvatskoj i poplavama na jugu Srbije. Ili primjer ignorisanja i tolerisanja svakakvog ponašanja migranata na teritoriji Srbije i Bosne i Hercegovine. Ima primjera „koliko hoćeš“. U jednom slučaju solidarnost, a u drugom zabijanje glave u pijesak. Selektivna empatija u skladu sa modernim trendovima. A jednakost je izgleda odavno izgubljena negdje u prevodu.

Back to top button
Close
Close