Piše Milorad Gutalj
Sve češći bezbjednosni ispadi ilegalnih migrana upozoravaju da su oni agresivno prisutni, iako zvanično političko bošnjačko Sarajevo nastoji da minimizira incidente migranata koji se odnose na međusobne tuče, povređivanja, ubistva, paljevine, krađe, pa čak i napade na policijske službenike i uništavanje njihove imovine.
Treba li se privikavati na „novi“ život sa migrantima ili i dalje nastavljati bježati od stvarnosti kao da oni uopšte ne postoje u ovoj zemlji?
I poslije pobune migranata u Blažuju, kao i niza ranijih, zvanično političko bošnjačko Sarajevo i dalje se ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Nema zabrinutosti, nema reagovanja, nema čak ni vanrednih ili hitnih sastanaka na kojima bi se donijeli zaključci koji bi bili putokaz rješavanja migranstske krize.
Umjesto toga čuju se žalopojke odgovornih ljudi, poput onih da je porozna granica, da treba migrante ravnomjerno rasporediti i u Hercegovinu i Republiku Srpsku da se smanji migrantski pritisak na mjesta gdje su Bošnjaci većina, te slične jadikovke koje ne donose rješenja.
Кo će, nakon migrantske pobune u Blažuju u kojoj su povrijeđena dva policajca i radnik IOM-a, te oštećeno nekoliko policijskih automobila i prostorija IOM-a sa kompjuterskom opremom, pristati da u svoju sredinu primi ilegalne migrante i sebi dobrovoljno stavi omču oko vrata.
Neki odgovorni ljudi iz bošnjačkog Sarajeva i dalje nameću i podvlače migrantsku krizu pod humanitarnu kako bi uselili što više ilegalnih migranata, čiju bi sudbinu kasnije rjašavali po želji onih koji zagovaraju BiH kao građansku državu sa islamskom većinom.
A, najžešći zagovarači građanske države su aktuelni, ali od hrvatskog naroda nepriznati, član Predsjedništva BiH Željko Кomšić, kao i lider SDA Bakir Izetbegović.
Možda migranti nisu prijetnja za zamišljenu, još imaginarnu, građansku državu ovog dvojca, ali za stanovnike Republike Srske i Hercegovine, kao i dijela Federacije BiH koja ne dijeli mišljenje Кomšića i Izetbegovića, jesu.
Jesu zbog činjenice, koja se ne može osporiti, a to je da migranti sa sobom donose nove kulture i jezike, jer dolaze iz različitih zemalja, navike, razmišljanja, ophođenja i agresivna ponašanja, što je sve drugačije u odnosu na život u ovom podneblju. Pitanje je i koliko bi se, po želji nekih, ilegalni migranti mogli ili htjeli inkorporirati u novoj sredini ili bi, za njih još tuđoj zemlji, stvarali i širili svoje enklave, potiskujući autohtone narode željne mira i slobode.
Migranti ne dolaze zbog ratne ugroženosti u svojim zemljama, nego iz drugih razloga koji nisu ni humanitarni ni izbjeglički.
Da li se planski nametnutom migrantskom krizom ponovo oživljava „džihad prostor“, kako su ga nazivali generali takozvane armije BiH, koja je u ratu kontrolisala taj prostor?
Ispunjavali se migrantskom najezdom želja „oca nacije“ i autora „Islamske deklaracije“ da muslimani u mješovitim zajednicama budu mirni dok ne postanu većina?
U „Islamskoj deklaraciji“ navodi se da se islamska vlast ne može uspostaviti ako ne postoji islamsko društvo, a islamsko društvo postoji samo tamo gdje apsolutnu većinu naroda čine muslimanski vjernici i ističe da se bez muslimanske većine islamski poredak svodi samo na vlast i može da se pretvori u nasilje.
Da li zagovornici muslimanske većine u BiH vide u /ne/kontrolisanoj najezdi migranata šansu da migrante, koje više neće ni Evropa, zadrže u ovoj zemlji, daju im privremeno, a zatim i stalno mjesto boravka, kako bi BiH postala apsolutno većinski islamska, čime bi bila ispunjena želja „oca nacije“ i autora „Islamske deklaracije“?
Izgleda da je u tome tajna što političko bošnjačko Sarajevo, koje i dalje gleda blagonaklono na prisustvo migranata i njihove sve češće bezbjednosne ispade, nastavlja da ubjeđuje kako je neophodno migrante ravnomjerno rasporediti na cjelokupnom prostoru „građanske BH državne zajednice“.
