ZVORNIK – Bošnjačko Sarajevo pokazalo je da ni poslije 25 godina od Dejtona nema politički kapacitet, a ni potrebnu tradiciju da zajedno sa Srbima i Hrvatima kreira pozitivne političke, demokratske i razvojne procese u BiH.
Politički kapacitet bošnjačkog Sarajeva svodi se na vještačko održavanje BiH putem nekih zemalja Zapada, kancelarije OHR-a, Ustavnog suda BiH „pojačanog“ strancima, misleći da će tako, bez Srba i Hrvata, stvoriti državu po vlastitoj mjeri.
Bošnjačko Sarajevo je u nedostatku političkog kapaciteta upalo u začarani krug u koji sve više tone, dok /po/moć OHR-a i Zapada, na koje se maksimalno oslanja, ne ide očekivanom željom zbog raznih političkih i ekonomskih kretanja koja u posljednje vrijeme dominiraju svijetom.
U raskoraku vlastite želje da ostvari ambicije „oca bošnjačke nacije“ zacrtane u „Islamskoj deklaraciji“ i tromosti Zapada, kome i nije baš po volji da na tlu Evrope promoviše islamsku državu, bošnjačko Sarajevo niti vidi niti osjeća da od države kakvom zamišlja BiH nema ništa.
Politički kapacitet bošnjačkog Sarajeva, uljuljkan u nadi da će mu Zapad na tacni „donijeti“ državu, ne prihvata činjenicu da u BiH žive autohtoni narodi Srbi i Hrvati koji se, ni po kakvu cijenu, neće odreći svog teritorijalnog prostora u BiH, koji im istorijski pripada.
Da bi prikrili činjenicu da u BiH na svom teritorijalnom prostoru žive autohtoni srpski i hrvatski narod, bošnjačko Sarajevo lažno promoviše nekoliciju sarajevskih Srba i Hrvata, koji ne predstavljaju nikoga, nego samo služe bošnjačkim statističkim manipulacijama radi prikazivanja multietničkog koda BiH.
Takve bi Srbe i Hrvate Bošnjaci željeli da vide i u Republici Srpskoj i u sve češće pominjanoj u hrvatskom narodu Herceg-Bosni, pa zato Bošnjaci, između ostalog, neutemeljenim napadima osporavaju legitimitet Srbima da proslavljaju 9. januar – Dan kada je prije 29 godina voljom naroda nastala Republika Srpska.
Upoređujući čestitke sarajevskih bošnjačkih zvaničnika upućenih srpskim pravoslavnim vjenicima za Rođenje Hristovo – Božić i naglašenu mržnju prema istom narodu koji proslavlja 9. januar – Dan Republike Srpske, nije teško zaključiti da je bošnjačka politika prema srpskom narodu neiskrena, nedobronamjerna, licemjerna i puna mržnje.
Ova tvrdnja može da se potkrijepi mržnjom sarajevske elite materijalizovanom u sarajevskim medijima 9. januara, pod naslovima – „Sramota srpska“, „Deveti januar jedan od najcrnjih datuma u svjetskoj istoriji“, „Deveti januar dan pokretanja zločina u BiH“, „Vučićevo čestitanje Dana Republike Srpske je vrhunac nehumanosti prema žrtvama“, te slični i ničim opravdani naslovi.
Dovoditi 9. januar u sumnju da je uzrok nastanka budućih dešavanja u BiH mogu samo politički neiskreni ljudi koji svoje ambicije pravdaju lažima i okrivljuju srpski narod za sve dalje nesreće, iako dobro znaju da je „otac bošnjačke nacije“ „žrtvovao mir“ za nezavisnu BiH.
Nažalost, Bošnjaci su poslušali „oca nacije“ i žrtvovali mir, dok su Srbi u strahu da im se ne ponove 1914. i 1941. godina proglasili 9. januara 1992. godine Republiku Srpsku, koja je iz „žrtvovanog mira“ potvrđena u Dejtonu, a parafirana u Parizu 1995. godine.
Ipak, bošnjački političari i dalje ne prihvataju dobro znanu i istorijski potvrđenu istinu.
Bošnjački političari napadom na premijera Crne Gore zbog čestitke Dana Republike Srpske zaista pokazuju da nemaju mjere ni u čemu, da su politički diletanti bez imalo diplomatske mudrosti. Na najprizemniji način ponašaju se kao da su samo oni BiH iako su svjesni da zvanično predstavljaju samo sarajevski pašaluk i nekoliko kantona sa bošnjačkom većinom.
Zvaničnu odluku bošnjački političari mogu donijeti samo uz dogovor ili saglasnost srpskih i hrvatskih političara. Očito je da će, nerazumnim bošnjačkim političarima trebati, kako predsjednik Hrvatske kaže „dosta sapuna, a potom parfema“ da bi shvatili da se svijet ne vrti oko njih.
Vodeći se vlastitom političkom drskošću žele da Srbe i Hrvate svedu na brojčanu masu bez identiteta, kakvim su već učinjeni oni malobrojni koji su ostali u Sarajevu, bošnjačka politika elita je izgubila mjeru u funkcionisanju Federacije BiH, upravo na onim prostorima gdje je dominantna.
Bošnjake ne zabrinjava činjenica da je Vlada Federacije BiH nelegitimna, da nije formirana prema lokalnim izbornim rezultatima iz 2018. godine, da je u Tuzlanskom kantonu uvedeno vanredno stanje zbog političkih nesuglasica, Federaciju potresaju afere „respiratori“, „Asimi“, „Cikotići“, „Osmice“, ostavke uticajnijih ljudi zbog migrantske krize, suviše blage zatvorske kazne „bošnjačkih pasa rata“ koji se vraćaju iz Sirije, kao i niza drugih sličnih radnji koje njeguje sarajevska politika.
Veliki broj afera i nesposobnost funkcionisanja Federacije BiH nije dovoljan razlog da se bošnjačka politika usredsredi na rješavanje gorućih pitanja na prostoru gdje dominantno sprovodi vlast, nego i dalje nastoji da traži probleme tamo gdje nema političkog uticaja.
Umjesto vlastite uskogrudnosti, sebičnosti, političkog sljepila i neprihvatanje istinskih istorijskih činjenica, bošnjačka politika trebalo bi da se vrati na liniju razuma i političke stvarnosti da čestita Republici Srpskoj rođendan i da sa Srbima i Hrvatima gradi dejtonsku, po mjeri tri konstitutivna naroda i dvije federalne jedinice, BiH.
Ipak se slavi
