Piše Milorad Gutalj
Odbijajući da se sretnu sa ministrom spoljnih poslova Ruske Federacije Sergejom Lavrovom, bošnjački članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović, potvrdili su da su politički uštogljene birokrate koje ne razumiju svjetska diplomatska kretanja, te da nisu dorasli funkcijama koje obavljaju.
Dvojac, za koji se može reći da je ovim postupkom tvorac „sarajevskog diplomatskog skandala“, pokazao je krajnji politički primitivizam koji ne mogu ničim pravdati.
Odluku da odbiju ugostiti ministra Lavrova, tvorci „sarajevskog diplomatskog skandala“ Džaferović i Komšić, nisu toliko mudri, a ni politički jaki da donesu sami.
Iza odluke Džaferovića i Komšića, vjerovatno, stoji neki, izvan kontrole, prozapadni politički centar koji je preko ove dvojice „sarajevskih naivaca“ želio da ponizi ruskog diplomatu, odnosno Rusku Federaciju.
Postoji vjerovatnoća da proizvođačima „sarajevskog diplomatskog skandala“ u liku Džaferovića i Komšića nije dozvoljeno da se sretnu sa ministrom Lavrovom, kako se ne bi zamjerili zapadnim centrima moći, posebno sa novom američkom administracijom.
Ovu pretpostavku direktno je potvrdio Džaferović tvrdeći da je odbijanje susreta sa ruskim ministrom, kako su prenijeli sarajevski mediji, poruka i „prijateljima iz Evrope, partnerima za članstvo u EU, partnerima za članstvo u NATO“.
Džaferović i Komšić su na konferenciji za novinare pokušali da opravdaju svoje postupke cvileći da je Ruska Federacija velika sila i država, ali da BiH ima ponos i da je „vrlo važna i značajna država u svijetu“. U pravu su, Ruska Federacija jeste velika sila i država i ne zavisi ni po jednom pitanju od dijela zemlje koju predstavljaju Džaferović i Komšić.
Džaferović i Komšić nisu BiH i da nikada neće biti – mogu zastupati samo onaj dio BiH i onaj narod koji im je dao podršku, a nikako cijelu BiH.
Političko Sarajevo ima veliki problem. Ne zna kako da se postavi prema spoljnom svijetu, a ne zna ni da gradi dobre prijateljska komšijske i susjedske odnose sa državama u okruženju, posebno sa Hrvatskom i Srbijom. Živi u imaginarnom strahu, smatrajući da je samo ono u pravu.
Sarajevska politička elita dijeli drugima neprimjerene lekcije i epitete i, što je van pameti, želi da Hrvatska i Srbija, uz sada i Rusku Federaciju, donose samo odluke koje odgovaraju politici „Sarajevo skandala“.
Primjer sarajevskog političkog straha, kao direktnog izvora političke nemoći, prethodio je diplomatskom skandalu prema Ruskoj Federaciji, napadom na hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji je u dobroj namjeri poredao samo red stvari – prvo sapun, pa parfem.
Odmah je na scenu izašao sarajevski politički primitivizam Džaferovića koji je rekao da Milanovićeve izjave zaudaraju na šovinizam i ksenofobiju, a tu ni sapun ni parfem ne pomažu.
Opet politički naivko Džaferović tvrdi da Milanovićeva izjava da BiH „prvo treba sapun prije nego što postane građanska država“ predstavlja izraz kultur-rasizma i uvredu usmjerenu prema svim ljudima u BiH.
Džaferović opet zloupotrebljava sve ljude u BiH, pa i one koji ne dijele njegovo mišljenje, a tih je daleko više nego što on misli.
I naravno, držeći se svog političkog primitivizma reagovao je i Komšić, koji uvijek mora dokazivati da je bošnjački član Predsjedništva BiH. On je ustvrdio da je Milanović psihički nestabilna osoba s kojom nije moguće voditi dijalog i da je nadobudni, egocentrični naduvenko, sklon fašizmu.
Nažalost, sa ovakvim blaćenjem upućenim predsjedniku Hrvatske i sada prema Ruskoj Federaciji, Džaferović i Komšić ostaju na datim funkcijama bez stida i morala. Ovakve izjave govore više o njima nego o onome kome su upućene.
Sarajevski politički mulj, u kome se kupaju Džaferović i Komšić, još nije riješio pokušaj ubistva premijera Srbije Aleksandra Vučić u Srebrenici 2015. godine. Niti će.
Kada se sve uzme u obzir – i sarajevski politički odnos prema komšijskim državama Hrvatskom i Srbijom, i poslednji gaf sa Ruskom Federacijom, postavlja se pitanje – kako sa ovim ljudima kojima je sarajevski tamni vilajet putokaz, graditi državu na principima uvažavanja, razumijevanja, ravnopravnosti i poštovanja.
Odgovor bi bio – na referendumu, ovoga puta Srba i Hrvata o izdvajanju teritorija Republike Srpske i Herceg Bosne iz sadašnje BiH zajednice, čiji je izgleda najveći domet sa Džaferovićem i Komšićem „proizvodnja skandala“.
