KolumnePolitikaVIJESTI
U trendu

Noć vještica i Dan mrmota

Višedecenijsko duhovno propadanje našeg naroda, praćeno raznim tranzicijama i potresima, uslovilo je stvaranje jedne nove generacije, koja je širom prigrlila sve tekovine modernog svijeta, istovremeno hrleći u samoporicanje i odbacivanje sopstvenog identiteta i tradicije. Proces globalizacije učinio je svoje. Amerikanci, ti velemajstori za sticanje profita, i od sopstvenog načina života, stvorili su fenomenalan izvozni proizvod. Pod uticajem američke popularne kulture, veliki dio naše omladine formirao je sistem vrijednosti čija je osnovna premisa ta da je sve što dolazi sa zapada, moderno, dobro i ispravno, dok su tradicionalne domaće vrijednosti i običaji, zatucani i prevaziđeni. Otuda proizilazi i potreba za oponašanjem tog američkog modela.

Društvo koje je ruinirano u svim sferama, pa tako i u domenu obrazovnog sistema, nije uspjelo adekvatno da odgovori na ove anomalije, te da ukaže na potrebu razgraničavanja pozitivnih pojava, kojih itekako ima, od onih dekadentnih i štetnih, kao što je Noć vještica, čije proslavljanje je u naše okruženje polagano uvođeno prije svega preko onih nastavnika i profesora koji su usvojili upravo gore pomenute vrijednosti, a pod izgovorom bezazlenih maskenbala i uveseljavanja mališana, baš na taj datum. Zatim su i domaći ugostitelji došli na ideju kako da profitiraju, te je već dugi niz godina, 31. oktobar postao jedna prava parada kostimiranih demona, vještica, duhova i sličnih stvorenja, koja u hrišćanstvu, a i u srpskom narodnom vjerovanju predstavljaju izrazito negativna bića.

Porijeklo ovog praznika vezuje se za Kelte. Naime, u keltskoj tradiciji, nova godina počinje 1. novembra, a noć prije nove godine Kelti su svetkovali Samhain, po istoimenom keltskom božanstvu smrti. Prema keltskom verovanju na taj dan duše umrlih lutaju svijetom i posjećuju svoje porodice. Običaj davanja slatkiša, proizilazi iz vjerovanja da su duše umrlih iznurene glađu i da ih treba nahraniti ili se suočiti sa osvetom Samhaina. (Trick or treating). Rimljani koji su posle pokorili Kelte usvajaju ovaj njihov običaj. U sedmom vijeku papa Bonifacije IV. uvodi Dan svih svetih, koji se obilježava 1. novembra ( kod katolika ). Ovaj datum je najvjerovatnije izabran dijelom i kako bi se iskorijenilo pagansko proslavljanje 31. oktobra. Očigledno neuspiješno. Irci koji tokom 19. vijeka masovno odlaze u Sjedinjene Američke Države, donose sa sobom i običaje vezane za praznovanje Noći vještica koji se vremenom stapaju sa sličnim običajima drugih doseljenika, te u 20. vijeku Noć vještica postaje omiljeni narodni praznik u Americi.

Jasno je dakle da je riječ o okultizmu i običajima u apsolutnoj suprotnosti sa hrišćanstvom koji osim što su nekarakteristični za naše podneblje nego i afirmišu kao pozitivne, sile i pojave koje su u tradiciji i vjerovanju većine naroda na svijetu zapravo sile zla. Sve samo ne bezazleno..

Kako bismo ipak izašli u susret i ovoj generaciji domaćih pomodara, da ne ostanu u potpunosti uskraćeni za produkte autentičnog američkog života, predlažem uvođenje praznovanja Dana mrmota, svetkovine koja je van Država postala poznata zahvaljujući čuvenoj komediji. Svetkovina se održava u gradiću Panksatoni 2. februara. Mrmot naravno predviđa vremenske prilike, tj. kada će kraj zime i početak proljeća. Sasvim bezazlena svetkovina, a obzirom na to da nešto slično postoji i kod nas, samo sa mečkom/medvjedom u glavnoj ulozi, lako je i pronaći poveznicu sa domaćim običajima. Samo ćemo da penzionišemo medvjeda, jer je to ipak primitivna i prevaziđena zvijer i uvešćemo mrmota, koji je onako jedna  moderna i progresivna životinjica, jedino ne znamo koliki mu je procenat pogodaka. Al’ šta smeta, važno da je Amerikanac.

Tagovi
Back to top button
Close
Close