ZAGREB – Zbog koronakrize hrvatskom društvu prijeti prava eksplozija siromaštva, upozoravaju stručnjaci.
Sve će, kažu stručnjaci za „Index“, zavisiti od toga koliko će dugo trajati kriza koju je izazvala pandemija korona virusa, posebno na tržištu rada.
Ipak, puno toga će zavisiti od države, odnosno od mjera koje će ona sprovesti kako bi spriječila padanje stotina hiljada građana u zatvoreni krug siromaštva.
Najugroženiji su nezaposleni i radnici u uslužnim delatnostima, kao i stariji građani.
Koliko bi tačno siromašnih u Hrvatskoj mogla da proizvede koronakriza, niko se u ovom trenutku ne usuđuje da prognozira.
Ipak, upozoravaju stručnjaci, najugroženije grupe su nezaposleni, kojima koronakriza dodatno umanjuje šanse za novo zaposlenje, zatim radno neaktivno stanovništvo, kao i stariji građani i zaposleni u djelatnostima koje je koronakriza bacila na kolena, poput turizma, ugostiteljstva, saobraćaja i ostalih usluga.
Prema tome, prijetnja života ispod granice siromaštva znatno je veća za radnike koji imaju labaviji radni odnos, poput onih s ugovorima na određeno vrijeme, honoraraca, sezonaca i samozaposlenih nego za one sa ugovorima o radu na neodređeno vrijeme.
„Teško je u ovom trenutku prognozirati koliko bi ljudi u Hrvatskoj zbog koronakrize moglo pasti u siromaštvo, ali jasno je da će taj broj rasti. Sve će zavisiti od rasta nezaposlenosti i smanjenju plata koje je već krenulo. Ako dođe do značajnijeg smanjenja ukupnih dohodaka i većeg rasta nezaposlenosti, to će mnoge gurnuti u siromaštvo. Tu govorimo možda i o nekoliko stotina hiljada ljudi, zavisno od dinamike krize“, kaže za „Index“ Predrag Bejaković iz Instituta za javne finansije.
Sve će zavisiti od stanja na tržištu rada
„Kretanje siromaštva povezano je najprije sa stanjem na tržištu rada, sve će zavisiti od toga šta će se događati s radnim mjestima. Ako dođe do šoka na tržištu rada, ako se dogodi velik broj otkaza, onda bi to dovelo do rasta siromaštva“, ističe za „Index“ profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zoran Šućur.
Dodaje kako je u dobrim godinama, odnosno u vremenima ekonomskog uzleta, manje ljudi u opasnosti od pada preko ruba siromaštva nego u vremenima krize. To potvrđuje i podatak državne statistike, prema kojem je stopa rizika od siromaštva lani smanjena na i dalje vrlo visokih 18,3 odsto. Rizik od siromaštva u Hrvatskoj znatno je veći nego u Sloveniji i Mađarskoj.
Prema podacima koje objavljuju DZS i Eurostat, Hrvatska po udjelu građana kojima je siromaštvo realna prijetnja spada među članice EU s velikim rizikom od siromaštva. U 2018. godini, na primjer, u riziku od siromaštva bilo je 19,3 odsto hrvatskih građana ili gotovo svaki peti. To je više od prosjeka EU, koji je iznosio 17 procenata, te znatno više nego u Sloveniji, u kojoj je stopa rizika od siromaštva iznosila 13,3 odsto, i Mađarskoj, u kojoj je rizik od siromaštva predstavljao prijetnju za 12,8 odsto građana.
Po stopi rizika od siromaštva Hrvatska je 2018. godine, pokazuju podaci državne i evropske statistike, bila najbliža Italiji, u kojoj je stopa rizika od siromaštva iznosila 20,3 odsto.
Ipak, Hrvati su bili nešto gori od Grčke, u kojoj je siromaštvo, ili opasnost od pada u siromaštvo, bila izgledna za 18,5 odsto građana. Slabu utehu predstavlja podatak da je opasnost pada u siromaštvo u EU znatno veća u Rumuniji, u kojoj je stopa rizika od siromaštva 2018. godine iznosila 23,5 procenata, i Bugarskoj, 22 odsto, kao i u baltičkim državama.
U EU siromaštvo najviše prijeti Rumunima i Bugarima, a najmanje Česima
Siromaštvo, s druge strane, u EU, čini se, najmanje ugrožava Čehe, budući da je stopa rizika od siromaštva u Češkoj 2018. godine iznosila manje od 10 odsto. No, lani je i u njoj, kako pokazuju podaci DZS-a i Eurostata, dosegla taj prag. Bolje od drugih u EU klubu po tom pokazatelju stoje i skandinavske članice EU.
Stopa rizika od siromaštva temelji se na anketi koju provodi DZS i uzima u obzir veličinu dohotka domaćinstva i primanja. Prag rizika od siromaštva u 2018. godini, objašnjavaju u DZS-u, za jednočlano domaćinstvo iznosio je 29.820 kuna (oko 4.000 evra), dok je za domaćinstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece iznosio 62.622 kuna godišnje.
U prošloj godini je, zbog rasta plata, prag nešto porastao pa je, prema podacima DZS-a, iznosio 32.520 kuna godišnje za jednočlano domaćinstvo i 68.292 kuna za četvoročlanu porodicu.
Ipak, svi koji su ispod tako definisane granice siromaštva ne smatraju se automatski i siromašnima, ističu u DZS-u. Taj pokazatelj, naime, uključuje kako one koji su stvarno siromašni tako i one koji žive na rubu siromaštva.
„U Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva već godinama iznosi između 19 i 21 odsto, što znači da je siromaštvo realna prijetnja za otprilike petinu stanovnika. No, ako se obistini negativan scenario na tržištu rada i ako krene masovnije rezanje plata, onda bi rizik od siromaštva svakako porastao i siromaštvo bi moglo, iako se to sada ne može tačno prognozirati, da predstavlja opasnost i za svakog četvrtog građanina“, napominje Bejaković.
Šta može da učini država?
Za Hrvatsku je, kaže Bejaković, sreća što ima razmjerno malo apsolutno siromašnih na način na koji to definišu međunarodne institucije. One ipak u kalkulacije svrstavaju sve zemlje svijeta, kako one bogatije tako i one siromašnije. Sve to, međutim, ne znači da novi talas siromašnih koje je proizvela ili će tek proizvesti koronakriza država treba mirno da posmatra.
„Ljudima se može pomoći jačanjem transfera iz državnog proračuna. Jasno je da se ne može pomoći svima, ali mnogima ipak može. Država je do sada pomogla firmama, korist od čega su imali i zaposleni u njima, ali sada je trenutak da se pomogne ugroženim građanima“, napominje Bejaković.
Kao mjere kojima bi država mogla da pomogne spominje povećanje prava nezaposlenih. Na primjer, moglo bi da se privremeno, dok traje koronakriza, produži razdoblje primanja naknada na berzi rada ili poveća socijalna pomoć. Slične predloge daje i Šućur.
„Država bi više pažnje trebalo da posveti naknadama za nezaposlene i socijalnoj pomoći za najugroženije grupe. Mogla bi, na primjer, da olabavi uslove za primanje naknada za nezaposlene ili privremeno, dok traje kriza, produži razdoblje njihovog korišćenja, što je uradila Njemačka. Trebalo bi povećati i socijalne naknade, poput dječijeg dodatka koji je jako mali“, zaključuje Šućur.
