KolumneZvornik

Gospodin čovjek

Nismo dugo pisali ni pričali, pa je red da ponovo uhvatimo zalet. 

Ide nam sezona predizbornih kampanja, analiza, predviđanja, pa sretno svima koji slave. 

U predizbornoj kampanji je teško sačuvati i ono malo obraza što nam je preostalo, a još teže u toj frtutmi odvagati koga nagraditi svojim glasom. 

Moj djed je imao logiku, ako ne znaš za koga glasati, onda neka to bude gospodin čovjek (stoga se u našoj kući nikad nije glasalo za Šešelja na primjer. Djed je za njega znao reći da je on jedan običan junac. Prim.aut.)

Sad se, naravno, postavlja pitanje ko je u cijeloj priči gospodin čovjek.

Ja ću vam, pomoću jednog primjera, opisati kako sam ja vaspitavana da prepoznam pojavu o kojoj govorimo. 

Ako se sjećate, 2018. godine Zdravko Čolić je, u okviru „Zvorničkog kulturnog ljeta“ održao solistički koncert, koji je ujedno bio dio njegove turneje “Ono malo sreće”. Koncert je zaista bio i lijep i poseban. Čoli je malo pukao glas, ali je tri sata furao svoj program, bezmalo kao da je na Marakani. Tu je bila i ista ekipa muzičara koji su kroz koji dan sa njim nastupali i u Pulskoj areni, plesačice i sve ono što krasi svaki njegov koncert. 

Nakon tog koncerta ja skapiram na šta je moj djed mislio kad kaže gospodin čovjek. 

To vam je čovjek koji ne pravi trule kompromise kada je u pitanju kvalitet. Čovjek koji svoju publiku ne uzima zdravo za gotovo i ne tretira ih kao maloumnike i provincijalce. Dakle, čovjek, fan, publika je ista i u Puli i u Zvorniku. Konzument Čoline muzike ima isti sentiment svuda. A Čola opet sebi ne dozvoljava taj luksuz da se igra s tim. Dakle, gospodin čovjek je, moglo bi se reći prvenstveno profesionalac. 

Pa tako, srecna i ova osnovna lekcija iz politickog marketinga, opet svima koji slave. 

Autor: Bojana Tanacković

Tagovi
Back to top button
Close
Close