Mjesec i po dana skoro cijeli svijet, pa i naše društvo, nalaze se u pandemiji “COVID 19”. Za to vrijeme prolazimo kroz razne krize, počevši od samog suočavanja sa činjenicom da je to prisutno u našim životima, straha, karantinom, situacijom te vanrednim stanjem pa sve do misli vezanih za to šta će biti poslije korone sa aspekta organizacije života, ekonomskih padova i konsolidacije.
Kroz svo ovo vrijeme možemo sa sigurnosću postaviti dvije hipoteze – prva je da je “COVID 19” svjetska pandemija za koju SZO nema nikakva konkretna riješenje niti dovoljno poznaje virus ali radi na tome; te druga, za nas mnogo važnija, koliko nam je “jak” zdravstveni sistem i izražena lična odgovornost.
Kada povežemo ove dvije tačke gledišta, možemo zaključiti da su nadležna ministarstva Republike Srpske (zdravlja i socijalne zaštite, unutrašnjih poslova itd…) dobro postupila u odredjivanju pravca, a poslije i mjera za što lakši prolazak kroz pandemiju, baziranog na čvrstim činjenicama, struci, te realnoj spoznaji stanja i resursa sa kojim raspolažemo. Dakle, stav “bolje spriječiti nego liječiti bolest za koju još nem lijeka”, u našem slučaju pokazao se odličnim i situaciju na prvi pogled drži pod kontrolom.
Drugi pogled, brojke i populizam
Na drugi pogled, sa iskustvom života u pandemiji preko mjesec dana, te mnoštvom istraživanja i statističkih praćenja relevantnih svjetskih i evropskih istraživački kuća od samog početka, dolazimo do pojava koje se tiču same zajednice i pojedinca, te takozvane “feed back” reakcije od uvedenih pravila i mjera na samog pojedinca kao i ponašanje samog virusa. Gledajući sa ovog aspekta vidjećemo da stvari nisu baš onakve kakve nam se čine.
Još nismo doživjeli da kriva novoboljelih osjetljivije stagnira, a kamoli konstantno da pada, te se nameće jednostavno pitanje – zašto je to tako?
Koliko poštujemo mjere i na koji način sve prisutniji “pogrešan” populizam loše utiče na borbu protiv “CORONE” u kojoj smo ruku na srce, tek ušli u drugi, završni dio koji je i najvažniji koji za konačan pad brojki oboljelih?
Prije svega, sama situacija u kojoj se nalazi cijeli svijet zbog pandemije nije dobra, čak i lošija nego kod nas. Upoređujući statističke brojke, te odnose broja stanovništva kod nas i odnos testiranih i oboljelih, zaključujemo da su procenti tu negdje kao u većem dijelu Evrope.
Ipak, sve izraženija je javna kritika ljudi iz struke koji aktivno rade u ova teška vremena. Na lični “skener” stavljaju se odluke i mjere koje su donesene od strane stručnih ljudi koji se čitav život bave ovom i sličnim tematikama, te za sve to snose velike odgovornosti, što je potpuno besmisleno i kontraproduktivno.
Kritikujući bez učešća u borbi protiv Covida 19, uz širenje ličnih, najčešće pogrešnih i neutemeljenih stavova, koji su izraženo dostupni i vidljivi u eri društvenih mreža, stvara se novi “korona populizam”. Taj populizam, uz direktno kršenje mjera, najviše utiče na slabiju učinkovitost istih, i udaljava nas od zajedničkog cilja – da kriva oboljelih krene na dole, pravog pokazatelja u kojoj fazi pandemije se nalazimo.
Dakle, nije vrijeme za populizam, vrijeme je za konsolidaciju, ličnu svijest, lični primjer, jer samo tako možemo stići do zajedničke pobjede nad pandemijom i završiti već dobro započeti proces izlaska iz nje. Zapamtite – NISMO prebrodili pandemiju… još!
Mr Miljan Vuković,
Institut za društvena istraživanja, Bijeljina
