BIJELJINA – Ustav Društva srpske slovesnosti – preteče Srpske kraljevske akademije, odnosno Srpske akademije nauka i umetnosti, donesen je 27. maja 1842. godine.
Ustavom su definisani glavni ciljevi Društva: usavršavanje srpskog jezika i širenje nauka na srpskom jeziku.
Osnivači Društva srpske slovesnosti bili su Jovan Sterija Popović i Atanasije Nikolić.
Prvi članovi Društva, uz Steriju i Nikolića, bili su: Dimitrije Isailović, Stefan Marković, Jovan Stejić, Dimitrije Tirol, Sima Milutinović Sarajlija i Isidor Stojanović.
Predsjednik Društva obavljao je istovremeno i funkciju ministra prosvjete, koji je u to vrijeme bio Stefan Radičević.
Društvo je suspendovano u januaru 1864. godine zato što je za članove izabralo Đuzepa Garibaldija, Nikolaja Černiševskog i Aleksandra Hercena.
Rad Društva je obnovljen u julu 1864. godine pod nazivom Srpsko učeno društvo, a od novembra 1886. naziva se Kraljevsko-srpska akademija, od 1887. Srpska kraljevska akademija, a poslije Drugog svjetskog rata i dolaska komunista na vlast Srpska akademija nauka i umetnosti.
Prve akademike, njih 16, imenovao je kralj Milan Obrenović 5. aprila 1887. godine. Tada su postojala četiri odjeljenja Akademije ili, kako se to zvalo, stručne akademije, a svaka je na početku dobila po četiri redovna člana.
Prvi predsjednik srpske akademije bio je čuveni prirodnjak Josif Pančić.
Među uglednim akademicima bili su i: Stojan Novaković, Milan Kujundžić Aberdar,
Svetislav Vulović, LJubomir Nenadović, Matija Ban i Davorin Jenko.
Broj dopisnih članova bio je dva puta veći od broja redovnih članova. Sve članove birala je sama Akademija na osnovu obima rada i po ispravnosti, samostalnosti i savjesnosti u radu.