Prije 105 godina rođen je legendarni sovjetski snajperista Vasilij Zajcev, koji je za samo nekoliko mjeseci bitke za Staljingrad poslao na drugi svijet pola bataljona nacista, a njegove tehnike i danas koriste ruski snajperisti.
Zajcev je još kao dijete naučio da precizno puca. Deda ga je često vodio sa sobom u lov u uralsku tajgu. Budući snajperista je od malih nogu usvajao vještine praćenja krupne divljači, maskiranja, bešumnog kretanja po šumi. Dječak je napredovao, a deda mu je za deseti rođendan poklonio luk, koji je lično napravio za unuka. Dvije godine kasnije, svečano je uručio Vasiliju pušku „Berdan“ kalibra 20 milimetara. Njegov otac, koji je služio u Osmoj gardijskoj carskoj armiji pod komandom generala Brusilova, rekao je tada sinu: „Štedi municiju, uči da pucaš bez promašaja“. Zajcev je zapamtio očev savjet za cio život, i često ga se sjećao u ratu.
Neobično razmišljanje
Početak Drugog svjetskog rata zatekao je Zajceva u Tihookeanskoj floti, gdje je služio kao pisar artiljerijskog odjeljenja. Do ljeta 1942. godine podnio je pet zahtjeva sa molbom da ga pošalju na front. Na kraju su ga uvrstili u 284. pješadijsku diviziju. Nakon toga su ga zajedno sa saborcima poslali preko Volge u Staljingrad.
Od prvih dana bitke Zajcev se isticao svojim vještinama. U oktobru je likvidirao tri neprijateljska vojnika sa udaljenosti od 800 metara, koristeći običnu brzometnu pušku repetirku. Do tada je ukupno likvidirao 32 Nijemca. Vasilij je nagrađen medaljom „Za hrabrost“, kada mu je dodjeljena snajperska puška sa optičkim nišanom.
Snajperi su bili izuzetno neophodni u uslovima gradske bitke, gdje su se svaka ruševina i zgrada pretvarale u položaje i uporišta. Snajperisti su prije svega gađali oficire, kako bi unijeli pometnju u neprijateljskoj vojsci. Komandant staljingradskog fronta Andrej Jermenko izdao je ukaz 29. oktobra 1942. godine, u kome se naređuje da svaki vod mora imati dvojicu ili trojicu snajperista.
Vasilij Zajcev postao je najistaknutiji snajperista u Staljingradu. On je smatrao da je najvažnije umijeće sposobnost neobičnog razmišljanja. Osnova njegove taktike bila je stalna improvizacija. Zajcev je tada uveo pravila koja se i danas smatraju aksiomom za svakog snajperistu. Mjenjanje pozicije nakon svaka dva ili tri pucnja, detaljno maskiranje, služenje „trikovima“, samo su neke od metoda koje je Zajcev koristio kako bi zbunio neprijatelja.
Na primjer, prateći njemačke snajperiste, Zajcev je često koristio lutku obučenu u sovjetsku uniformu. Protivnik bi mislio da je pravi vojnik, pucao bi na njega i tako otkrio svoj položaj.
Tajne snajperske škole Zajceva
Uralski as je uveo u vojnu taktiku princip „grupnog lova“, kada su tri snajperska para pokrivala određenu teritoriju sa tri strane. Par je činio snajperista i posmatrač. Takve grupe su bile veoma efikasne.
„Uzeo sam šest svojih učenika, koje sam poslao da ‘dočekaju’ popunjavanje protivničkih trupa. Rasporedili smo se, čekamo. Vidimo, ide njemačka četa. Počeli smo da pucamo. Ubio sam 11 Nijemaca. Zajedno smo likvidirali 40 nacista“, pisao je Zajcev u članku „Svaki metak u Nemca“ 1943. godine.
Kako bi povećao efikasnost, Zajcev je podsticao učenike da vode specijalne bilježnice, kako bi u rijetkim momentima zatišja snajperisti mogli da zabilježe orijentire, udaljenost od mjesta, odakle se može pojaviti protivnik, pogodne položaje za gađanje i slično. Snajperisti su razmjenjivali bilješke, i na kraju su učenici Zajceva bili spremi da djeluju bilo gdje u gradu i da unište neprijatelja, bez gubljenja vremena.
Zajcev se trudio da pogodi neprijateljskog vojnika u lice, a ne sa leđa, kako bi njegovo oružje ostalo vidljivo, jer bi drugi Nijemac ili Rumun, koji bi posegnuo za njim, postao druga žrtva. Vasilij je takođe izbjegavao da puca u vrijeme kada zalazi sunce, jer se svjetlost mogla odraziti na optici i odrazom odati strijelca. Zato je jutarnje sunce osvjetljavalo dvoglede njemačkih zapovjednika i nišane snajperista, koje su sovjetski strijelci pogađali bez promašaja.
Dvoboj snajperista
Od 242 neprijateljska vojnika koje je Zajcev likvidirao, 11 su bili snajperisti. Zajcev se posebno proslavio u dvoboju sa njemačkim snajperistom, majorom Konigom, koga su poslali u Staljingrad da se bori protiv sovjetskih strijelaca. Prva meta mu je bio upravo Zajcev. Nakon što je jednom od sovjetskih snajperista metak probio optički nišan, a drugi ranjen, Zajcev je uspio da otkrije položaj protivnika.
„Bilo je jasno da imamo posla sa iskusnim snajperistom, pa smo odlučili da ga zaintrigiramo. Prvi dio dana smo morali čekati da nas ne bi odao odsjaj optike. Nakon ručka, naše puške su bile u sjenci, a na položaj naciste direktno su pali sunčevi zraci. Ispod lima je nešto zasvjetlilo – snajperski nišan. Precizan pucanj – snajperista pada. U jeku bitke smo izvukli ispod lima mrtvog nacističkog majora. Uzeli smo njegova dokumenta i predali komandantu divizije“, prisjećao se Zajcev.
U gradskim borbama u sastavu jedinica 62. i 64. armije bilo je aktivno 985 snajperista. Oni su likvidirali oko 30.000 vojnika i oficira Vermahta. Apsolutni rekorder među sovjetskim snajperistima u Drugom svjetskom ratu bio je Mihail Surkov, koji je ubio više od 700 nacista.
Svijet 2020. godine obilježava 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom i kapitulacije nacističke Njemačke.
