izbor urednikaKolumnenaslovnaVIJESTI

Presjek sedmice: Proljeće u vijaletu

Prođe sve,  pa i izolacija. Izblijedjeli, odlazimo u prvu vožnju autom nakon 15 dana. Negdje između paranoje od zaraze i životarenjem u četiri zida, stiglo je i proljeće. Jedinstvena prilika da se podsjetimo koliko je lijepa ova naša, mala zemlja. Zelena, rascvjetala, mirisna, a kad prođes kroz bilo koje selo, zapuštena, nerijetko i napuštena. Do te mjere da te zabole i želudac i duša.

Ono što ohrabruje je to neko predviđanje da će i na globalnom nivou veliki broj ljudi, nakon ove krize, da se vrati životu u ruralnim predjelima. Da li će to da se odnosi i na nas? Teška situacija.

Isuviše smo mi nepismeni za jedan takav razvoj situacije. Narod nam je funkcionalno, gotovo u potpunosti nepismen. Ne shvata da se i poljoprivreda mora stalno modernizovati u metodama rada. Posjedi se moraju ukrupnjavati. Orijentisanost mora da se svede na što manji broj kultura i slično.

S druge strane, elite moraju aktivno da učestvuju u izradi akcionih planova, istraživanja i subvencionisanju poljoprivrede, jer ona znači život za svaku zajednicu, a nigdje ne može da preživi sama, što su i najtvrđe liberalne ekonomije shvatile. Međutim, naše elite su nam tu prosvetiteljsku ulogu zaključale u podrum svojih obaveza i mogućnosti i podlegle sveopštem diktatu konzumerizma, da budeš lijep i bogat. Kultura i obrazovanje, nekom drugom prilikom. 

Kod nas se agrar, tj. bilo kakav vid bavljenja poljoprivredom smatra teškom mukom, a teška muka još većom sramotom. Brzo i nekulturno smo se odrekli baš te muke, koja je više od svega utkana u naš identitet i više od svega izgradila sve ove nacije na ovim prostorima, a koje više ne možete pobrojati ni na prste obje ruke. 

Često i prečesto čujemo kako je za sve kriva ova ili ona vlast. Pa nije, iz najmanje dva razloga. Vlast ti ne brani da makar zasiješ svoju baštu, koju si pustio u šikaru, iako ti je djed i ruke i leđa okrvavio da je pripitomi. Druga stvar je postulat demokratije, a to je – kakav narod, takva vlast. A mi smo zli, zavidni, bahati, rasipni… Dodati po izboru…

A šteta ove lijepe zemlje. Ona samo hoće radnika. A vraća dvostrukom satisfakcijom, materijalnom, a jos više duhovnom. Ko god je o zemlji radio, tome je svjedočio. 

Tagovi
Prikaži više

Povezani članci

Back to top button
Close
Close