Iza nas je prvi mjesec rada. Obilježili smo to čokoladom i sokom u našoj kancelariji, koja još uvijek nije okrečena jer… korona. Dakle, kako dolikuje vanrednom stanju. Ništa kafana, alkohol ne priliči da se konzumira na podne i ostali protokoli društveno prihvatljivog ponasanja. Što bi rekao jedan kolega iz redakcije, sirotinjski al’ pošteno.
Imali smo taj teret od 20 hiljada pratilaca nasledjenih iz nekih godina prije, ali zaključili smo da smo ga opravdali u ovom prvom mjesecu od pola miliona pregleda do kojih smo stigli preko naših objava. A i hiljadu novih ljudi koji nas vole. Malo li je?
Posebno mjesto zaslužuje jedna objava posvećena doktoru Lazi koji nas je prerano napustio od posledica ovog zla što nas je zadesilo. Zato naš mjesečni presjek biramo da posvetimo njemu a ne ovom virusu koji nas je sve udavio u svakom smislu.
Dakle, san svakog srpskog rodoljuba jeste da bude ispraćen uz zvuke Marša na Drinu. A doktoru su svirale dvije države, ona u kojoj se rodio i ona koja ga je prisvojila/usvojila kao svog. Zamislite koliko veliki čovjek treba da budete, pa da to zaslužite. A doktor je to bio. Radio je onako kako se i zakleo, hipokratovski, a toga nam danas tako mnogo fali. Obezvrijedili smo riječ, ili kako bi Albanci rekli, besu.
A Balkan je cio počivao na besi. Ne umijemo mi sa ovim modernim marifetlucima jer ih uvijek izokrenemo, prilagodimo sebi i onda to ne liči ni na šta. U tom smislu, doktor Laza treba da nam posluži kao inspiracija i uzor. Jer, tajna jeste u jednostavnosti i iskrenosti. Ne možete vi danas nikoga da isfolirate. Naši ljudi možda jesu funkcionalno nepismeni, ali vas osjete. Još uvijek osjete prave stvari, dobre stvari. Zato se doktoru sviralo noćima, crtalo, pisalo… jer je on jedan od onih poslednjih junaka o kojem su nas babe učile kroz svoje pjesme i priče. Tome treba da težimo kroz naše profesije. Nadamo se da ćete ubuduće svjedočiti da smo i sami usmjereni ka tom cilju kroz naš rad.
Hvala Vam na saradnji u ovih prvih mjesec dana. Vaš Zvornik danas tim.
