Danas je ta prva sedmica od kako smo upali u mašinu oživljavanja ovog portala. Gnjavili smo to cijelu zimu i onda niotkud sve je bilo spremno…3 dana posle početka vandredne situacije.
I tako, ljudi zašivaju slamarice, kupuju brašno, dezinfikuju obuću a mi pokrećemo portal, da ne kažemo biznis, jer i ovako zvuči dovoljno ludo. Dok se bavimo klasičnim problemima, s kojim se uvijek srećete kad nešto počinjete, poput uskladjivanja obaveza, pravljenja rasporeda, kanala informacija, borbom sa tudjim sujetama, pozicioniranjem konkurencije, svijet koji poznajemo, urušava se oko nas, i polako povlači i oblikuje i naš privatni.
Dok policijski čas i ograničenje rada polako nagrizaju našu privredu prinudjeni smo da sahranjujemo naše voljene u krugu najuže porodice. Reorganizujemo živote što nekad ide i dotle da moramo svoje zdravstene obeveze preseliti u sektor improvizacije, poradjamo se na brzinu, takoreći usput, svi sa željom da što prije idemo kući sa strahovima već implantiranim u glavu…šta posle?
Ljudi sa mladjom djecom i zaposleni u prosvjeti već uveliko koriste relaksante za spavanje uveče.
Dakle, na početku priče, samo prije sedam dana, bili smo otprilike najludja ekipa u kraju, ali kako je sedmica odmicala, sve više ih se svrstavalo u taj veseli klub.
Pa kako preživjeti?
Naš zajednički recept bi izgledao otprilike ovako: dobro planiraj – još bolje se odmaraj – a najviše se zabavljaj.
Kako to funkcioniše u praksi?
Skraćeno vrijeme kretanja, ograničen rad vitalnih organizacija i institucija, tjera vas da predjete iz sistema, dan je moj ima 24 sata (a nekad mi je i on mali) u dan od jedva 12 sati. Dijelite obaveze i gledate da završite što više obaveza dok je kretanje još moguće.
A onda nastupa – odmor. Priznajte sebi, koliko dugo se niste naspavli kao čovjek ili popili kafu na miru… samo toliko, da ne pričamo o duševnoj satisfakciji da presložite ormar ili napokon pročitate nešto. Zato spavajte duže ujutro, malo i posle podne, dobro je i za mozak i za živce koji će nam trebati posle svega ovoga.
I na kraju, gdje je tu zabava?
Pa sa našim klincima. Napokon se vidjamo, spavamo zajedno na podne, pričamo o lijepim stvarima i posle dva sata grebanja po zidovima i svakojakih histerija pronalazimo način da se svi smijemo zajedno i uživamo u tim trenucima nepreradjene sreće za koje obično nemamo vremena i pitanje je da li ćemo ga tek imati nakon svega ovoga.
Tako funkcioniše i naša mala redakcija. Nakon nekoliko dana kad nismo znali kud udaramo i gdje gonimo, prihvatili smo, prilagodili se i prigrlili ovo ludilo i počeli lagano uživati u druženju sa vama.
Nadamo se, za početak, da je osjećaj obostran.
