KolumnenaslovnaVIJESTI

Vladimir Đukanović: Šta čeka Republiku Srpsku?

Za sada je jedino izvjesno da su izbori zakazani za 7.oktobar. Sve ostalo, pa i to da li će se oni održati, što se tiče Republike Srpske je neizvjesno. Izvjesno je i to da je Milorad Dodik u priličnoj prednosti u odnosu na oponenta mu Ivanića, kao i da je Željka Cvijanović u nešto manjoj prednosti prema Vukoti Govedarici u trci za predsjednika Republike Srpske, no izgleda da je rezultat izbora sve više u drugom planu. Da budem precizniji, rezultat će biti bitan ako bude mala razlika između glavnih aktera, jer to je sjajan povod za još jednu u nizu obojenih revolucija. Doduše, povod bi mogao da bude i ako Dodik i njegovi saborci budu ubjedljivi na tim izborima, jer baš je to ono što nikako ne bi smjelo da se dogodi u planovima zapadnih ambasada koje pokušavaju da utiču na izborne rezultate iz Sarajeva. Otuda, nemojte se začuditi poslije izbora, ako se uopšte održe, kada krene orkestrirana kampanja kako su izbori pokradeni i kako se narod poziva na ulične nemire i proteste protiv „lopova i diktatora“ iz Laktaša.

Najveći problem zapadnim kreatorima nemira je zapravo opozicija koju favorizuju. Kada ih čovjek posmatra sa strane ne zna se da li da im se smije ili da plače nad gomilom njihovih sumanutih poteza. Po pitanju programa nemaju ama baš ništa, a jedino što ih spaja je mržnja prema Dodiku. Tanko za bilo šta ozbiljno. Kako bi negdje pronašli svoj identitet sve više trče na banjalučki Trg Krajine u zagrljaj ocu pokojnog Davida Dragićevića, ne bili na tragediji dobili koji poen, računajući da višemjesečni protesti imaju snagu da pokrenu lavinu protiv Mileta. Sve bi to možda i bila dobra računica da Davidov otac nije počeo da dovodi na proteste nekadašnje muslimanske ratne komandante i da javno govori kako će pozvati i vehabije na proteste. To je kod Srba upalilo lampicu da je taj protest odavno izgubio svoju humanu dimenziju i da je to parekselans postala politička ujdurma. Dabome, rijetko ko ima namjeru da se zapita odakle novac za svakodnevne proteste, ko osmišljava akcije, ko plaća održanje energije tog protesta, ikonografiju, propagandni materijal. Složićemo se da samo od sebe to se nikako ne da održati.

Vratimo se samim izborima, opet naglašavajući, ako se održe. Naime, već imamo prijetnje da se izbori neće održati ukoliko se, kako otac pokojnog Davida Dragićevića naglašava, ne pronađu ubice njegovog sina. Kako sam kaže, on će uzeti pravdu u svoje ruke. Naravno, svaka ozbiljna vlast ovakav scenario može da spriječi, no pitanje svih pitanja je da li je Dragićević ovako nešto ispalio u afektu ili mu je neko ko inače podupire te proteste rekao da to kaže, obezbjedivši mu pri tom logistiku za početak bezumlja. Svakako da je scenario po kome vlast sklanja sa ulice čovjeka kome je dijete stradalo i sa kojim se sukobljava veoma emotivna za svakog roditelja. Da se razumijemo, na tu emociju se i ide tokom čitavog trajanja uličnih zbivanja u Banja Luci. U datim okolnostima, dovoljna je mala iskrica na tom protestu pred same izbore koju bi tamošnja opozicija iskoristila da na izbore ne izađe, već da pozove pristalice na ulicu i da recimo zatraže „smijenu diktatora“, te da se sa ulica neće povući dok im se zahtjev ne ispuni i da je besmisleno da na izbore izlaze dok „diktator hapsi one koji traže pravdu“. U toj varijanti jedini izbori bi bili oni na ulici i vlast bi se tako preuzimala. Svakako da bi muslimanske vlasti u Sarajevu tako nešto jedva dočekale, a zapadne ambasade koje bi unapred sve pripremile lagano bi kroz haos finiširale scenario. Postoji i druga varijanta, recimo da se izbori održe, ali inače se sve vrijeme govori kako su oni unaprijed pokradeni, te je svaka Dodikova pobjeda već sada unaprijed kod jednog dijela javnosti već delegitimizovana, što je takođe odličan povod za izazivanje haosa. Pitanje svih pitanja je koliko će se to masovno primiti kod naroda, što znači da bi za takav scenario njegovi kreatori morali negdje da tokom izbornog dana izazivaju sukobe na biračkim mjestima ili da izmisle nekakvo dopisivanje glasova, možda snimak navodne kupovine glasova i sl.

Rezime svega bi bio da Dodik mora svu pažnju da usmjeri i na najsitnije detalje koji bi eventualno mogli da ga dovedu u mat poziciju. Njemu se traži sada dlaka u jajetu kako bi mu se spremio svilen gajtan. Hod po tankoj žici između već spremnih scenarija njegovog rušenja i kampanje da dobije ubjedljivu podršku naroda vjerovatno je za njega najveći izazov koji je ikada imao. Ipak, pored toga, to je izazov i sa srpski narod za koga nikako ne bi valjalo da ponovo nasjedne kao što smo mi u Srbiji nasjeli 5.oktobra.

Pamet u glavu dragi Srbi u Republici Srpskoj.

(Vladimir Đukanović)

Tagovi
Prikaži više

Povezani članci

Back to top button
Close
Close