naslovnaPolitikaVIJESTI

Bošnjaci pate od nesigurnog identiteta

BANJALUKA – Univerzitetski profesor Nenad Kecmanović ocijenio je da je kod Srba i Hrvata kolektivno sjećanje na srednjovjekovnu Kraljevinu Bosnu izblijedilo u prilog identifikaciji sa nacionalnim maticama, sa kojima postoji istorijski i teritorijalni kontinuitet, a kod Bošnjaka se javlja kao „prenatalna memorija“ ili „metafizička kompenzacija za nedovršeni identitet“. 

Reagujući na tvrdnje profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Senadina Lavića da su „Bošnjaci u Bosni osnova iz koje su vremenom postali današnji Bošnjaci, bosanski Hrvati i Srbi“ i da „ni Srbi ni Hrvati nisu postojali na ovim prostorima sve do perfidnog prevođenja bošnjačkih pravoslavaca i katolika u srpske i hrvatske redove“, Kecmanović ističe da, ako ijedan od tri naroda u BiH polaže pravo na kontinuitet sa srednjovjekovnim korijenom, onda su to ponajmanje upravo Bošnjaci, koji zato pate od nesigurnog identiteta.

Govoreći o Lavićevim optužbama upućenim Srbima za „destrukciju Bosne“, Kecmanović napominje da Srbi, istina, ne vole onaj dio BiH u kojem ih više gotovo i nema, ali zato toliko vole njenu manju polovinu, pod imenom Republika Srpska, da su za nju i ginuli.

„Pri tome, i Srbi, a koliko znam i Hrvati, nemaju baš nikakve pretenzije na pet bošnjačkih kantona. Bošnjaci, naprotiv, smatraju da im pripada cijela BiH, i to je ono što nam sreću kvari. Do te mjere da Hrvati traže obnovu `Herceg-Bosne`, dok Srbi naglas razmišljaju o osamostaljenju Srpske“, pojašnjava Kecmanović.

On je rekao da poznaje više običnih, a i slavnih ljudi muslimanskog imena koji se ponose svojim srpskim porijeklom, poručujući Laviću da svrati u Andrićgrad da vidi grupnu skulpturu braće Sokolović, Mehmed-paše i patrijarha Makarija.

„Veziri na Porti nisu zaboravljali ko su i šta su bili prije danka u krvi i nisu to krili kao svoju sramotu. Jedni su to sjećanje potiskivali dokazujući da je `poturica gori od Turčina`, a drugi su pokušavali dobrim djelima da iskupe dušu“, podsjetio je Kecmanović.

On je rekao Srni da su tezu da „ne postoje Bošnjaci bez islama“ ponavljali mnogi muslimanski vjerski i sekularni autoriteti.

„Ali, ako su Bošnjaci već postojali prije islamizacije, ne znam zašto ste se onda pedesetak godina lažno predstavljali kao muslimani u nacionalnom smislu. Čak i onda kada je došla postkomunistička sloboda, Alija Izetbegović je odbijao da se muslimani preimenuju u Bošnjake, što je predlagao /Adil/ Zulfikarpašić, jer vaš nacionalno neosviješćeni nacionalni lider, po sopstvenim riječima, nije pravio razliku između muslimana od Maroka do Indonezije“, poručio je Kecmanović u polemičkom stilu.

Kecmanović kaže da tvrdnju da je „Turska matica Bošnjaka“ nije lansirao on, već Mustafa efendija Cerić, vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH tokom rata i dvije decenije poslije rata.

„Ne sjećam se da ste vi ili bilo ko od bošnjačkih intelektualaca tim povodom polemisali sa reisom. Ja sam samo konstatovao da reis efendijina teza nije bez osnova – jedan dio hrišćanskog naroda u BiH pod Osmanlijama se konvertovao u islam i tokom viševjekovne okupacije stvorio specifičnu orijentalnu kulturu u BiH, na koju je u 20. vijeku nadograđena muslimanska nacija. Ne razumijem šta je u tome tako loše da vas toliko srdi“, istakao je Kecmanović.

On je poručio Laviću da nema ništa protiv Bošnjaka, i muslimana i ateista, navodeći da je to narod sa kojim je pola života proživio, sarađivao i drugovao.

„I ne sporim vam pravo da budete šta god hoćete i kako god hoćete i koliko god hoćete, ali pod uslovom da to isto dozvolite i Srbima u Srpskoj /i Hrvatima u `Herceg-Bosni`/ i da ne umišljate da je cijela BiH samo vaša. Problem destrukcije BiH i autodestrukcije nacije dolazi od muslimansko-bošnjačke političke elite i njene politike“, upozorava Kecmanović.

On je rekao da je Tvrtko Kotromanić ipak bio srpski kralj Bosne, te da je već u Povelji Kulina bana jasno naglašeno da je Bosna srpska zemlja.

„Tvrtkovi Kotromanići su bili Srbi i u srodstvu sa Nemanjićima. Rastko Nemanjić je kao dječak od oca Stefana Nemanje dobio Zahumlje, današnju Hercegovinu, kao plemićki posjed i ona je bila pod njegovom upravom sve dok nije otišao na Hilandar i zamonašio se. Herceg Stefan Vukčić Kosača, po kome je Hercegovina dobila ime, sam sebe je oslovljavao kao hercega od Svetog Save, što valjda ukazuje na njegovu srpsku pripadnost i srpsko osjećanje“, istakao je Kecmanović.

On je naveo da se za minuli „frtalj vijeka“ na vlasti u Bosni izmijenilo desetak partija i lidera, a odnosi se ne mijenjaju.

„Evo, onomad, Bakir Izetbegović otkriva da `Dragan Čović u sporu oko Pelješkog mosta zastupa drugu državu`. Nije mu valjda ovoliko dugo trebalo da shvati da je gotovo svakom `Herceg-Bosancu` bliži i draži Zagreb nego Sarajevo. NJegov rahmetli babo Alija znao se vajkati – `Nema Bosne ako je neće i Srbi i Hrvati`, ali Bakir `drži na stolu` i čita samo `Islamsku deklaraciju`“, naveo je Kecmanović.

On kaže da „ne stoji“ Lavićeva priča da su Srbi i Hrvati u stvari manipulacijama intelektualaca iz Beograda i Zagreba postali „razrođeni Bosanci“.

„Velikodušno su vam Srbi prepustili i bosanstvo, i bošnjaštvo, i bošnjanstvo, i bošnjakluk, kao i Hrvatima herceg-bosanstvo, i svoju republiku zovu Srpska. Možda su u krivu, ali tako naprosto misle, tako osjećaju, tako hoće. A to što ih nazivate zlim, podmuklim, opakim, pakosnim, zločincima, genocidnim, životinjama i slično samo ojačava njihovo uvjerenje da im je Srpska sigurna kuća pred navalom muslimansko-bosansko-bošnjačke asimilacije i opredjeljenje da je po svaku cijenu brane i od mnogo jačih koji vas sokole“, zaključio je Kecmanović.

(SRNA)

Tagovi
Back to top button
Close
Close