Uprkos činjenici da je Dejtonskim mirovnim sporazumom prekinut krvavi građanski rat i uspostavljena nova ustavno-pravna struktura, prema kojoj BiH čine dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda, ni poslije 26 godina ne prestaju međunacionalna trvenja i mržnja, koji se stalno podgrijavaju iz kuhinje određenih političkih krugova.
Poslanik DNS u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Borislav Bojić ukazuje na činjenicu da pojedini politički i nacionalni lideri, pa i mediji, stalno prizivaju i traže lobiste i saveznike u svijetu da se nekakvim “Dejtonom dva” BiH preuredi i skroji po njihovoj volji što je, kako navodi, suludo.
– Pa valjda je običnom građaninu jasno da je Dejtonski sporazum u svim svojim aneksima u cijelosti sproveden, a kao trajni i najvažniji dokument ostao je Ustav BiH, u čijim je odredbama jasno i nedvosmisleno naveden način i postupak na koji se može mijenjati, a to je konsenzus, odnosno dogovor sva tri konstitutivna naroda u BiH – ističe Bojić.
Drugi način da se sruši sadašnji ustavno-pravni sistem, upozorava Bojić, jeste ratna opcija i toga trebaju biti svjesni svi u BiH.
Tragična iskustva u dva svjetska rata opomenula su Srbe da devedesetih godina prošlog vijeka poslije nasilne secesije i razaranja Jugoslavije ne pristanu da se poput nakadašnje genocidne tvorevine NDH na srpskoj teritoriji zapadno od Drine uspostavi unitarna, odnosno, islamska država BiH.
– Nedugo poslije tog ubistva srpskog svata, tadašnje združene hrvatsko-muslimanske snage su 26. marta 1992. godine počinile prvi masovni zločin na tlu BiH, i to u selu Sijekovac kod Broda, gdje je na svirep način masakrirano devet mještana, koji su bili krivi samo zato što su Srbi”, navodi Bojić.
On naglašava da je već sljedeći masovni zločin nad Srbima koji su počinili pripadnici vojske iz Hrvatske i HVO-a počinjen u noći između 3. i 4. aprila 1992. godine u selu Donji Malovan, kod Kupresa.
Bojić precizira da je zločinački pohod nastavljen i u Kupresu, gdje je u hali fabrike “Kvalitet” formiran prvi logor u BiH, u kome su bila zatočena 54 Srbina, a kada je pod komandom generala Slavka Lisice pokrenuta akcija oslobađanja Kupresa zarobljeni Srbi su odvedeni u logor “Lora” u Splitu.
– Takođe, 6. aprila u Tomislavgradu samo za jednu noć i dan pohvatani su svi Srbi u gradu i po selima i odvedeni u logor “Rašćani”, gdje je ubijeno 13 logoraša. Logor je raspušten tek u julu 1993. Godine – napominje Bojić.
On smatra da je najteži zločin nad Srbima u Sarajevu počinjen 2. maja 1992. godine organizovanim zločinačkim napadom na konvoj JNA, koji se, prema ranije postignutom dogovoru, mirno povlačio iz Sarajeva.
Sličan zločin ponovio se i u “multietničkoj” Tuzli 15. maja, kada je počinjen masakr nad vojnicima JNA koji su se, takođe, mirno i na osnovu postignutog sporazuma povlačili prema Srbiji.
– Sve ovo vrijeme, od marta do kraja maja 1992. godine, u Prijedoru je trajao kakav-takav suživot dok paravojne muslimansko-hrvatske jedinice nisu počinile nekoliko zločina nad Srbima, a potom 30. maja krenule u oružani napad radi osvajanja glavnih institucija u gradu. Tada su srpske snage na vrijeme osujetile i dotukle napadače, a potom je uslijedila njihova jadikovka kojom se i danas želi nametnuti lažna teza o nevinim žrtvama i nenaoružanom narodu – napominje Bojić.
Prema njegovim riječima, muslimansko-hrvatski napad podsjetio je mnoge Srbe u Prijedoru na zločinački režim NDH kada je u potkozarskim i podgrmečkim selima svirepo umoreno čak 19.432 srpske djece, od novorođenčeta do 14 godina starosti.
– Istina je da su u svakom ratu koji je vođen na planeti počinjeni ratni zločini, ali kada je riječ o pripadnicima Vojske Republike Srpske oni su se na frontu strogo pridržavali ženevskih konvencija, mada je, nažalost, bilo i neodgovornih i odmetnutih pojedinaca koji su mimo kontrole činili neke nedozvoljene radnje – kaže Bojić.
Odgovarajući na pitanje u vezi sa spekulacijama i evidentnim antagonizmima u pogledu izmjena Izbornog zakona BiH, te raznim pokušajima revizije Dejtona, kao i otvorenom i latentnom prijetnjom i pritiscima na RS, koji su sve izraženiji, on je rekao da se “ne treba plašiti zbog nekakve revizije Dejtona, već treba stalno jačati institucije Republike Srpske”.
– Nama su potrebni stabilni unutrašnji odnosi i ekonomsko jačanje društva – poručuje Bojić.
Prema njegovim riječima, zvanični predstavnici RS ne treba da se u aktuelnom političkom trenutku, u pogledu izmjena i dopuna Izbornog zakona, svrstavaju ni na jednu od dvije suprostavljene strane – bošnjačku ili hrvatsku – a pogotovo ne kada je riječ o izmjenama Ustava Federacije BiH.
– Srpska je trajna kategorija u svakom pogledu, i kad je riječ o evropskim integracijama i pitanju članstva u NATO, jer mi želimo da čvrsto slijedimo politiku naše matice Srbije. Mi smo za evropske integracije i uvođenje novih savremenih sadržaja u svim društvenim sferama. Međutim, o eventuanom ulasku BiH u NATO – Republika Srpska će slijediti put Srbije – naglašava Bojić.
On insistira na tome da su RS potrebne, snažne i uređene institucije, koje su spremne da odgovore na svaki izazov, a pogotovo kada je riječ o bezbjednosti svih njenih građana.
To isto, kaže Bojić, važi i za beskompromisan obračun na nosiocima korupcije, koja najviše nagriza društvo.
SRNA
