Crna hronikaVIJESTI

Ko je naredio ukop 163 NN lica, stradala u ratu, u Visokom po muslimanskim običajima?

BANJALUKA – Bez znanja javnosti i porodica nestalih, u kompleksu gradskog groblja Visoko, krajem prošle godine, ukopani su neidentifikovani posmrtni ostaci osoba, pronađenih uglavnom na širem području Sarajeva.

Prema dokumentima koji su u posjedu RTRS, riječ je o čak 163 „slučaja“ što nikako ne znači da je riječ o isto toliko tijela. Još šokantnije zvuči podatak, da iako su neidentifikovani, svi posmrtni ostaci ukopani su sa muslimanskim vjerskim obilježjima!?

Kada mešetarenje ljudskim kostima na površinu ispliva – etika, humanost, zakoni… sve potone i dublje od dna! Ovaj put „isplivao“ je spisak NN tijela koja su krišom ukopana na gradskom groblju Visoko. Naredbu je izdalo Kantonalno tužilaštvo Sarajevo! Ukopavanje je, prema našim saznanjima, vršeno u oktobru i novembru prošle godine, a akt, u našem posjedu, datiran na 12. decembar, i potpisao ga je izvjesni Sabahudin Ćosović.

U aktu, potpisnik navodi lokacije gdje su sve prethodno posmrtni ostaci, prilikom asanacije terena, godinama iskopavani – od sarajevskog Novog grada, Stadiona, okruženja bolnice Jagomir, korita rijeke Bosne…pa do onih pod oznakom KRI 144, davno preuzetih iz mrtvačnice Koševo, pa kojekuda sahranjivanih i ponovo prenošenih. Na spisku ukupno 163 „slučaja“, što, praksa je dokazala, najčešće ne znači i isto toliko tijela. Nekada je to nekolicina skeletnih ostataka, nerijetko ostaci po dva i više tijela. Menadžment groblja Visoko spreman je tek da potvrdi da je ukopavanje izvršeno.

Direktor groblja u Visokom Kenan Karavdić kaže da je po nalogu ukopano, nakon revizije ICMP-a, koja je rađena u posljednjih godinu dana i njihovog ponovnog odobravanja da se ta tijela ukopaju.

Za sve ostale detalje, Karavdić je tražio zahtjev u pisanoj formi. I poslali smo, ali odgovore dobili nismo! Ćute i u Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo. Ne oglašava se ni Institut za nestala lica, niti njegovi zvaničnici koji su tamo imenovani da zastupaju prava srpskih žrtava. Koliko god oni ćutali, dokaze posjedujemo, da su svi posmrtni ostaci ili „slučajevi“, iako neidentifikovani, pokopani sa muslimanskim obilježjima. 163 tabuta isto toliko „bašluka“ ili muslimanskih nadgrobnih spomenika, „utihana“, pokrova bijelih i zelenih…I isto toliko razloga da reaguje, prije svih, Tužilaštvo BiH. Naime, kada je odlazeća Međunarodna komisija za nestale, koja je godinama u BiH imala monopol nad DNK analizom, u pokušaju da prikrije sve svoje svjesne i nesvjesne brljotine, insistirala na reviziji neidentifikovanih posmrtnih ostataka u kosturnicama i mrtvačnicama, Tužilaštvo BiH izdalo je i instrukcije o postupku. Čak i za ponovno ukopavanje onih posmrtnih ostataka koja ni revizijom neće biti identifikovana.

Milutin Mišić, bivši član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica, kaže „da ako su iz grobalja ekshumirani da se vrate u groblja na isto ili drugo grobno mjesto, ako nisu iz grobalja onda da se sahrane na sudskim parcelama u opštinama iz koje su ekshumirana. Znači nikako nije moglo tijelo iz Trnova da bude sahranjeno u Gradskim grobljima Visoko“.

Upravo to je urađeno! Trebao je ICMP, da o reviziji sačini detaljan i svobuhvatan izvještaj, sa istim da upozna porodice žrtava na svim stranama. Ali, ICMP je, uz prećutnu saglasnost Savjeta ministara, iz BiH pobjegao za Hag, a da dogovoreno nije ispoštovao.

Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina, kaže da je očigledno da je ovdje postupano mimo instrukcije, i poziva Tužilaštvo BiH da utvrdi kako su ta tijela pokopana po muslimanskim običajima, a pri tome je riječ o nedintifikovanim tijelima, pa postoji opravdana sumnja da su to sarajevski Srbi koji su ne pokopani, već sakriveni u cilju sprečavanja spoznaje o istini o onome šta se dešavalo u Sarajevu.

Porodice srpskih stradalnika šokirane su najnovijim potezom iz grada na Miljacki. Milan Mandić, koji već godinama traga za posmrtnim ostacima svog oca ubijenog u naselju Dobrinja, pita da se možda i nad očevim skeletom nije nadvisio visočki bašluk.

U iščekivanju reagovanja usnulog bh. tužilaštva, koje je godinama bilo i gluvo i nijemo na sve vapaje, na mešetarenja sarajevskih revizionista skorije nam istorije, na parainstitute i frizirane podatke i dosijee, srodnici žrtava iz Sarajeva pitaju – da li je ovo i kraj potrage za nestalim Srbima u ovom gradu? Upozoravaju da bi na sličan način mogle da završe i srpske žrtve, Podrinja, Ozrena, centralne Bosne, Sijekovca…A ćutolozi ćute, morbidno mešetare i njeguju samoproklamovani kult jedine žrtve proteklog rata!

Tagovi
Back to top button
Close
Close