Svake noći, mladi migranti, uglavnom Sudanci i Eritrejci, zauzimaju park Maksimilijen, zelenu površinu nedaleko od jedne željezničke stanice, samo nekoliko blokova od mjesta gdje noću svoj zanat obavljaju prostitutke, a narkomani su u potrazi za sljedećom dozom droge, prenosi francuska agencija.
Kao i u Kaleu, i ovdje najveći broj migranata sanja o tome da dospije u Veliku Britaniju.
Ti mladi ljudi, okupljeni tek tri kilometra od sjedišta EU, prešli su dug i opasan put – preko Sjeverne Afrike, Mediterana, a zatim i kroz policijske provjere širom južne Evrope, navodi AFP.
Za 25-godišnjeg Sudanca Adama, novi život u Briselu bio bi sasvim dobra alternativa onom u Londonu.
Napustivši svoju domovinu, Adam je prešao preko Čada, a zatim i proveo šest „veoma teških“ mjeseci čekajući u Libiji.
„Ovo je preteško. Želim zaštitu vlade (u Belgiji). San je moguće ostvariti ovdje“, rekao je on.
Međutim, teškoće ilegalnih migranata kao što je Adam ublažavaju samo napori aktivista i humanitarnih organizacija, jer belgijske vlasti ne žele da učestvuju ni u eventualnom privremenom rješenju za ove ljude, za koje kažu da su isključivo zainteresovani da stignu u Veliku Britaniju.
Teo Franken, zamjenik ministra za pitanje imigracija, izjavio je da nema potrebe za prihvatanjem „ilegalaca“ koji „ne žele azil u Belgiji“.
Nad glavom migranata visi i Dablinski sporazum, po kojem tražioci azila prijave moraju da podnesu u državi članici EU na čije tlo prvo stupe.
Zbog toga bi Adam i većina njegovih prijatelja iz parka u bilo kom trenutku mogli da budu vraćeni u Italiju, mada belgijske vlasti još nisu preduzimale takve poteze, navodi AFP.
