Pornografija je stirktno zabranjena u Kini. Oni koji proizvode, dijele ili prodaju ovakav sadržaj mogu dobiti doživotnu kaznu zatvora, sudeći prema stavkama krivičnog prava u ovoj zemlji.
Uprkos zabrani, teško je zabraniti pornografiju posebno u tako velikoj zemlji, pa ona u Kini i te kako postoji. Kako?
Vlasti su ugasile veliki broj servisa tokom prethodnih nekoliko godina, a u konstantnoj igri mačke i miša provajderi i korisnici svakodnevno pronalaze nove načine da dijele sadržaj za odrasle bilo da su ga sami snimali ili skidali sa japanskih sajtova. Zapravo, razvoj onlajn porno-industrije prava je slika kako je Kina uspjela da ojača svoj intranet.
Kina je prva imala porno-portale
Porno-portali su se pojavili u Kini prije nego što su PornHub i YouPorn postali toliko porpularni. Godine 2004. najpoznatiji su bili 99Erotica Forum i EroticaJuneday. Biznis model za ovakve servise je vrlo jednostavan. Prije puštanja ili preuzimanja videa, posjetioci sajta moraju da prođu nekoliko reklama za seks igračke, vijagru i onlajn kockarnice. Portali često nude kombinaciju amaterskih snimaka, ali i piratskih porno-filmova preuzetih sa portala u Japanu i SAD. Njihovi servisi registrovani su van Kine, a često mijenjaju i URL kako bi izbjegli da im vlasti uđu u trag.
Za običnog posjetioca servisi prepuni reklama mogu biti zaista frustrirajući, a često dok se dođe do videa rizikujete da pokupite i po par virusa.
Doživotne zatvorske kazne
Do tada najpoznatiji portal 99Erotica koji je imao 300 hiljada pretplatnika bio je među prvima koji su vlasti oborile i uhapsile 11 zaposlenih, među kojima su bili i učitelji i javni službenici, a osudili su ih i do 12 godina zatvora. Osnivač portala EroticaJuneday Čen Hui dobio je doživotnu kaznu zatvora. Bilo je onih koji su zbog toga protestvovali smatrajući da je to prestroga kazna, te pozvali vlasti da izmjene zakon i prestanu da zabranjuju naciji slobodu izražavanja. Vlasnik Kuaiba Vang Sjin je 2014. godine osuđen na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od 150 hiljada dolara, a on je često isticao na sudu da nije kriv zato što publika želi da gleda taj sadržaj – “Mislim da nema ničeg sramotnog u tehnologiji“, rekao je na sudu.
Ko je preživio?
Jedan jedini portal koji sve vrijeme opstaje od 2006. godine je Caoliu. Jedino su reklame izvor prihoda ovog portala, a iako su mu vlasti zabranile pristup iz Kine posjetioci lako mogu da zaobiđu zabranu pomoću promjene VPN-a iako je Kina jedna od zemalja u kojoj je najteže to učiniti.
Budući da zaposleni na sajtu ne borave u Kini, servis je izvan moći kineskih vlasti, pa je Caoliu postao simbol nade za ljubitelje pornografije u ovoj zemlji. Inače, ovaj sajt je poznat po pravilu od “1,024 sekunde“ koliko je limit za ljude koji nisu članovi portala da pišu komentare ili dijele fotografije, pa je ovaj broj postao i internacionalni MEME za sadržaj seksualnog karatkera.
Cloud servisima ni vlasti ne mogu ništa
Zahvaljujući kompanijama među kojima su Alibaba i Huawei koje nude veliki prostor za skladištenje informacija na cloud servisima onlajn pornografiji se ne može stati na kraj. Baidu i Xunlei su među najpopularnijim među kineskim korisnicima, a kako bi izbjegli cenzuru korisnici su kreirali niz sleng riječi na kineskom kako bi zaobišli vlasti na društvenim mrežama, pa su oni koji skupljaju ovakav sadržaj nazvani “old drivers“ – dijeljenje porno materijala se kaže “getting a ride“, dok se za erotski sadržaj koristi izraz “welfare“ . Ko hoće, nađe način!
