izbor urednikanaslovnaVIJESTIZvornik

SA MAMOM I TATOM U FABRIKU: Sa radncima kompanije „Alumina“ koji su svojevremeno odrastali u fabričkom obdaništu

Danas u kompaniji „Alumina“ radi dvadesetak radnika koji su dio svog djetinjstva proveli u nekadašnjem obdaništu Fabrike glinice „Birač“. Početak gradnje novog vrtića u njima budi posebna sjećanja i emocije

Piše: Mišo LAZAREVIĆ

Naviru sjećanja, bude se emocije na bezbrižno djetinjstvo, na prva naučena slova i brojeve, na bojice i slikovnice, prve crteže, druženje sa igračkama, kucama, macama i medama. Mali šareni svijet još je „urezan“ u pamćenju. Bezbrižna igra i čarolija prvog Snješka Bijelića „živi“ u sjećanjima dvadesetak radnika kompanije „Alumina“, koji su svojevremeno, kao djeca radnika Fabrike glinice „Birač“, odrastali u fabričkom obdaništu.

Sa mamom i tatom dolazili su na posao. Roditelji su odlazili na svoja radna mjesta, a oni u vrtić, sagrađen tik uz Upravnu zgradu.

Zvornička „Glinica“, u to vrijeme gigant jugoslovenskih razmjera, početkom osamdesetih godina, u naporima da zaposleni budu zadovoljni i koncentrisani na posao, sagradila je obdanište, u koje su radnici dovodili svoju djecu o kojoj su brinuli vaspitači dok su oni bili na poslu.

Jedan broj tih „mališana“ danas su radnici kompanije „Alumina“. Inženjeri, ekonomisti, menadžeri, automatičari, mašinski i elektro tehničari, rukovaoci mašina…

Vrtić u Alumini (2)Sada, kada su stasali kao ljudi, a neki zasnovali i svoje porodice, početak gradnje novog vrtića u kompaniji „Alumina“, kod svih njih budi posebne uspomene na djetinjstvo i vrijeme provedeno u nekadašnjem fabričkom obdaništu.

U prvoj generaciji djece koja su zakoračili u obdanište „Neven“, odmah nakon izgradnje u oktobru 1981. godine, bili su Darko Petković, Siniša Vržina i Vladeta Petković.

-Tri godine sam proveo u ovom vrtiću. Vaspitačica mi je bila Mileva Nedić, a prvi upravnik obdaništa Slavoljub Tomašević – kaže Darko.

Mi muškarci nosili smo zelene, a djevojčice crvene kecelje. Bilo je dosta igračaka, sa svojim crtežima učestvovali smo na likovnim konkursima kao što su „Tvornica moga tate“, „Crtež za moju mamu“, pripremali i nastupali s programima za Novu godinu i praznik naših mama, 8.mart – navodi Darko Petković, koji je danas rukovodilac objekta Energana.

Siniša Vržina, radnik u Službi automatike, svako jutro je u obdanište dolazio s mamom i tatom.

-Naravno da pamtim to vrijeme. Moji roditelji, koji su bili radnici fabrike, baš su se obradovali kad je u fabričkom krugu počelo s radom obdanište. Više nisu morali da me vode u vrtić u Mali Zvornik.

Siniša kaže da mu je najteže padalo spavanje od 12 do 13 sati. Sjeća se da mu je omiljena igra bila dječiji vozić. U fabričkom obdaništu proveo je tri i po godine, dok nije pošao u prvi razred osnovne škole.

Vladeta Petković, zaposlen u Planskoj pripremi, takođe je s roditeljima, tatom Dragim i mamom Stojankom, dolazio u obdanište u Karakaj.

-Lijepo nam je bilo.Crtali smo, bojili, radili matematiku, pripremali priredbe. Mališani iz obdaništa učestvovali su i na svečanim sjednicama Radničkog savjeta povodom Dana Fabrike, kada su sa svojom vaspitačicom Oljom Spremom izvodili himnu SOUR-a „Energoinvest“ – kazuje Vladeta.

U dvorištu nekadašnjeg fabričkog obdaništa
U dvorištu nekadašnjeg fabričkog obdaništa

U bivšem fabričkom obdaništu bili su i braća Tomica i Aleksandar Ivanović, te Radovan i Jovica Ristanović iz Karakaja.

Tomica radi u mašinskoj radionici, dok je Aleksandar u automatici.

-Iako smo ujutru ustajali rano, nije nam bilo teško, jer smo odlazili u vrtić s roditeljima. Tomica priča kako su nekada mališani iz fabričkog obdaništa zajedno odlazili na more.

„Mislim da je ovo što fabrika sada gradi obdaniše pravi potez, jer mnogi roditelji imaju problem sa čuvanjem djece – kaže Tomica i jedva čeka da sina Aleksu upiše u novi vrtić.

S nestrpljenjem izgradnju novog obdaništa iščekuje i Radovan Ristanović, radnik u Elektro remontu, kako bi svojoj četvorogodišnjoj ćerki obezbijedio siguran boravak.

-Ovo me podsjeća na vrijeme kada smo ja i Jovica bili u nekadašnjem fabričkom obdaništu – kaže stariji Ristanović, dok je Jovica, radnik na objektu Energana, još uvijek u momačkim vodama.

U fabričkom vrtiću, od 1984. do 1989. godine, boravila je Vaica Lazarević, tehnički sekretar u službi Sekretarijata.

Iz tog perioda, kaže, nosi lijepa sjećanja, posebno na poznanstva koja je stekla i druženja.

-Sjećam se kad je u obdaništu boravio popularni dječiji glumac Branko Milićević Kockica. Bio je to pravi doživljaj za sve nas koji smo se svom omiljenom licu iz TV serije istinski obradovali – priča Vaica.

Branko, visok, nasmijan, raširenih ruku, spreman da ih sve primi u zagrljaj, još uvijek je svježa slika nezaboravnog doživljaja.

Iz fabričkog obdaništa Neven
Iz fabričkog obdaništa Neven

-Uzvikivali smo u horu: Branko, Branko… Kocka-Kockica. Skakali smo od radosti, pjevali svoje najdraže pjesmice, ponavljali Brankove riječi – kazuje Vaica.

Aleksandar Prodanović u fabričko obdanište dospio je sa tri godine.

„Mama je radila u Društvenom standardu, a tata u „Boksitu“, s radnim obavezama u fabrici. Kažu da sam bio nestašan mališan. Tatino radno mjesto bilo je blizu vrtića, pa sam ga često dozivao i bezuspješno pokušavao da dođem do njega“, podsjeća se svog djetinjstva ovaj inženjer u IT službi i navodi da je i danas nastavio druženje s drugom iz obdaništa, Stevom Kostićem, čiji je otac takođe radnik ove fabrike.

[quote color=“#020202″ bgcolor=“#e2e2e2″ arrow=“yes“ align=“right“]

OBDANIŠTE ZA DAN FABRIKE

Povodom 6. oktobra-Dana Fabrike glinice „Birač“, 1981. godine počelo je s radom novo obdanište.

-Fabričko obdanište je bilo prepuno djece. Boravilo je oko 150 mališana. Roditelji su ostavljali djecu na sigurnom i bezbrižno odlazili na posao. Djecu je iz grada na početku dovozio i odvozio minibus, a kasnije autobus – rekao nam je Slavoljub Tomašević, prvi upravnik fabričkog obdaništa „Neven“, i nekadašnji direktor Fabrike glinice „Birač“.

[/quote]

U sektoru za ekonomiku i finansije danas je najviše radnika koji su svojevremeno boravili u „Gliničinom“ obdaništu – Nemanja Mićić, Nenad Stojišić, Danijela Ivanović, Bojan Jakšić, Dragana Gavrić.

-Moj tata je bivši radnik ove fabrike, gdje je proveo pola radnog vijeka u Vatrogasnoj jedinici“, priča Bojan i dodaje da ga za vrtić vežu lijepe uspomene.

„Vaspitači su se mnogo trudili oko nas i to je stvaralo osjećaj bezbrižnosti. Za mene je bila velika radost i sreća družiti se sa svojim drugarima i boraviti u takvom okruženju. Još uvijek se sjećam naših igara i smjeha koji nas je činio srećnim“, govori Bojan Jakšić, diplomirani ekonomista, rukovodilac službe Interne kontrole.

Njegov kolega iz susjedne kancelarije i drug iz obdaništa, Nemanja Mićić, takođe kaže da su u sjećanju ostali lijepi momenti iz ranog djetinjstva, kao što su dječije igrarije i razne priredbe.

Dragana Gavrić, referent platnog prometa, je imala tri godine kada je krenula u fabričko obdanište. Sada, veli, njen sin ima tri godine i Dragana planira da od jeseni i njen mezimac boravi u novom „Alumininom“ obdaništu.

Najviše vremena, skoro šest godina, u fabričkom obdaništu proveo je Nenad Stojišić. Počeo je u jaslicama 1986. i ostao sve do početka aprila 1992. godine, kada su događaji na ovim prostorima, kako kaže, prekinuli bezbrižno djetinjstvo, dječiju igru i snove i drugarstva, uopšte jednu epohu dječijeg odrastanja i poimanja svijeta oko sebe.

-Imao sam dva vaspitača, dva odlična pedagoga, Nena Ikonić i Anita, koji su se besumučno trudili da nam usade prave društvene i ljudske vrijednosti. Obdanište Fabrike glinice „Birač“ bilo je jedno od najboljih i najmodernijih u tom vremenu. Sjećanja me vezuju za bezbrižno i djetinjstvo i igru i iz perspektive jednog dječaka, bilo je ogromno dvorište sa toboganima, ljuljaškama, vrteškama i merdevinama u obliku vozića, spravama za dječiju igru i razonodu. Bilo je to vrijeme kada su se sklapala prava drugarstva, prijateljstva, simpatije. To je bio period Branka Kockice i Duška Radovića – s puno uzbuđenja priča mladi ekonomista Nenad Stojišić, čiji je otac bio dugogodišnji radnik na objektu Vodosnabdijevanje i kompresorska stanica.

Emocije su preokupirale i Darka Ristanovića, menadžera u službi nabavke, kada priča o svom ranom djetinjstvu.

„Već od treće godine sam krenuo u fabričko obdanište. Otac me je svako jutro, kada bi dolazio na posao, ostavljao vaspitačicama u vrtić – kazuje Darko, sin Bate Ristanovića, koji je sve do smrti bio radnik na pogonu Raščinjavanje.

Lijepe uspomene - Radnici kompanije koji su dio djetinjstva proveli u fabričkom obdaništu
Lijepe uspomene – Radnici kompanije koji su dio djetinjstva proveli u fabričkom obdaništu

U početku mu je, kaže, bilo teško da se privikne, jer ga je od rođenja čuvala „Nana“, kako su zvali maminu majku, za koju se u tom periodu mnogo vezao. Čak je baka, na početku, morala da dolazi u obdanište u Karakaj da ga hrani, kako ne bi štrajkovao glađu!

„Svaki dan kada bismo izašli u dvorište, gledao sam prema fabričkim dimnjacima i zamišljao kako je moj otac negdje tamo, te sam ga često pitao da li može da me jednog dana povede da se popnemo na vrh dimnjaka, na šta se on samo osmjehivao i pričao mi razne priče koje su mi samo raspirivale maštu“.

-Uvijek mi je fascinantno izgledala upravna zgrada i pitao sam se kako sve to izgleda iznutra, dok evo danas imam tu privilegiju i zadovoljstvo da, kao menadžer nabavke u komercijalnom sektoru, obavljam najodgovornije vrste poslova koji doprinose napretku naše fabrike.

Često i danas pogledam kroz prozor prema starom obdaništu i evociram uspomene na srećne i bezbrižne trenutke svoga djetinjstva i odrastanja.

Darko kaže da mu je period proveden u fabričkom obdaništu, jedan od najljepših u životu.

-Velika i mala Vera, naše vaspitačice kako smo ih mi djeca zvali, ostavile su veliki trag u formiranju moje ličnosti, na čemu sam im veoma zahvalan – kaže ovaj skromni mladić.

Nekadašnji mališani obdaništa „Neven“, a sada radnici kompanije „Alumina“, prije nekoliko dana, bili su zajedno na svečanosti povodom početka gradnje novog Dječijeg vrtića u ovoj fabrici. Kao što su i njihovi roditelji svojevremeno išli na posao sa djecom, tako će i neki od ovih radnika, već s jeseni, sa svojim mališanima zajedno u Karakaj – jedni na posao, drugi u vrtić…

Tagovi
Back to top button
Close
Close