Istorija je vulgarna, nasilna, opscena, perverzna i dekadentna… ali nam gotovo nikada nije tako prezentovana. Ovo je „top ten“ primjera „neisprane“ istorije svijeta…
Nenašminkan pogled na deset istorijskih prilika koje su sve prije nego prilične za, recimo, školske istorijske udžbenike, prenosi Mondo.
10.S KURTIZANOM NA PRIJEM KOD ENGLESKE KRALJICE
Ali, ne mnogo manji „uspjeh“ je bio i Sikelsova prezentacija kod engleske kraljice. Siklesov brak sa Terezom Bađioli je bio pod pozornošću konzervativne javnosti od starta, njemu je bilo 33 a njoj 15, ali to mu nije smetalo da stalno boravi u društvu „dama“, prevashodno čuvene njujorške kurtizane Fani Vajt.
Sikles je jednom prilikom otišao dotle da je Vajt poveo u London, predstavio je tamošnjoj američkoj delegaciji kao suprugu, čak je poveo na jedan formalni događaj. Ni manje, ni više, diplomata je Fani predstavio kraljici Viktoriji kao suprugu, dok mu je trudna žena sjedila kod kuće.
9. GRČKI FILOZOF ONANIŠE U JAVNOSTI
Diogen iz Sinope, osnivač kiničkog (ciničkog) pokreta i filozofske škole, bio je dobro poznat po svom ekscentričnom, čak obscenom, ponašanju. Iako ništa od njegovog pisanog rada nije ostalo zabilježeno, u istoriji je ostao zapamćen je po mnogobrojnim anegdotama koje „dokazuju“ njegovo vjerovanje u jednostavnost života – od one „Aleksandre (Veliki) ne zaklanjaj mi sunce“, do nošenja lampe danju „da bi se našao častan čovjek“.
Te anegdote su sastavni dio školskog gradiva o antičkoj filozofiji, ali neke druge nisu – recimo njegov običaj se ne ustručava da vrši veliku nuždu dok drži govor, bukvalno zapišava ljude koji mu se ne sviđaju, ili demonstrira ličnu slobodu time što masturbira na javnom mjestu „kad god mu dođe“.
8. PREKO ČMARA DO ZVIJEZDA
Jedan je sastojak, međutim, podijelio stručnjake – ipekak (Carapichea ipecacuanha) – biljka koja izaziva povraćanje, što je dokumentovano slikama na grnčariji.
Neki tvrde da Maje nisu bile svjesne efekta ipekaka, uprkos tome što su prešle sa pijenja na „primjenu“ rektalno – kao klistir. Druga škola mišljenja kaže da je povraćanje primjenjivano kao faza čišćenje na putu uzrokovanja halucinacija.
7. KAD IRSKI KRALJ ZASKOČI KONJA
Ova stavka bizarne istorije nam je stigla zahvaljujući arhiđakonu i istoričaru Giraldusu Kambrensiu (Giraldus Cambrensis), odnosno Džeraldu od Velsa (Gerald of Wales). Njegova ekstenzivna lista radova pokriva mnoge teme, od biografija, opisa prirode i divljeg života, religije, do putovanja i istorije. Međutim, bio je poznat i po tome što je u svom radu rado mješao legende sa istinom, pa je teško razlučiti fikciju od činjenica.
Kako je često ponižavao Irce u svom pisanju, ova stavka i nije naročito pouzdana. Bilo kako bilo, hroničar Džerald piše kako je novi kralj 1187. imao seks sa bijelom kobilom koja je u tom činu „zamjenjivala Boginju Zemlje“.
Nakon toga priča ne postaje normalnija, jer je kobila skuvana i pojedena dok se kralj u međuvremenu kupao u njenoj krvi.
6. BUDISTIČKO PROSVJETLJENJE SEKSOM
Putujte malo Butanom i ubrzo ćete vidjeti stare kuće i hramove oslikane ogromnim, živopisnim penisima. Slike falusa su bile važan religiozni simbol u Butanu (kraljevina na Himalajima, između Kine i Indije) u periodu od 500 godina od kada je lama Drukpa Kunli (Lama Drukpa Kunley) donio budizam u zemlju i posao poznat kao „Božanski Ludak“.
Kunli je čvrsto vjerovao da možeš da postigneš prosvetljenje a ipak se usput dobro zabaviš. A za njega je zabava imala potpuno „zemaljsko“ značenje – žene, vino i pjesma.
Prema legendi, Kunli je često nudio prosvjetljenje kroz seks, pa nije čudo da je znan i kao „Svetac s 5.000 žena“.
Kunli je imao i štap u obliku falusa, koji je imao i naziv – magični grom mudrosti, a kojim je potčinio demona. Zbog toga se danas hodočasnici u manastiru blagosiljaju udarcem falusoidnog štapa u glavu.
5. JEDAN VOJVODA NA DVIJE CAREVE LJUBAVNICE
Artur Velesli (Arthur Wellesley), čuveni vojvoda od Velingtona, i Napoleon I, car Francuske, imali su ljuto rivalstvo koje je vojvoda riješio u svoju korist pobjedom kod Vaterloa. Nakon presudne pobjede, vojvoda Velington je dobio mnogo stvarčica koje su pripadale imperatoru. Pokazivao se njegovom sabljom, okačio portret Napoleonove sestre Pauline u svojoj spavaćoj sobi, čak je angažovao i Napoleonovog bivšeg kuvara.
Neki bi rekli da je vojvoda razvio opsesiju Napoleonom, a ona je dosegla novi nivo kada je Velesli imenovan ambasadorom u Francuskoj. Za svoju zvaničnu rezidenciju je uzeo bivši dom Pauline Bonaparte, u kojoj je nastavio da se zabavlja sa dvije Napoleonove bivše ljubavnice – Žozefine.
Jedna je bila Žozefina Grasini, italijanska operska pjevačica, a druga Žozefina Vejmer, francuska glumica, čiji je zadatak bio i da izmjere i javno uporede muževnost vojvode i cara. Vojvoda je i tu izašao kao pobjednik, da li zbog toga što istoriju pišu pobjednici…
4. JFK SPAVA S NACI ŠPIJUNOM?
Legendarni američki predsjednik, Džon F. Kenedi je bio poznat po svom plejbojskom životu, kao i aferom sa glumicom Merilin Monro. Ali slavna glumica svakako nije bila prva žrtva njegovog šarma. Godine 1941. 24-godišnji Kenedi je služio kao mornarički oficir kada je započeo aferu sa bivšom „kraljicom ljepote“ iz Danske a tada novinarkom, Ingom Arvad. Par je pokušavao da vezu krije, jer je Arvard bila udata, ali je FBI pomno pratio dešavanje.
Povod je bio odranije. Tokom Olimpijade u Berlinu, 1936. godine, Arvard je bila Hitlerov gost kao „pravi primjer nordijske ljepote“. Izbio je Drugi svjetski rat, i FBI je bio zabrinut (CIA se tek formirala) da nacistički špijun ne koristi Kenedija kao izvor informacija. Nešto obaveštajno korisno nikada nije zabilježeno, ali iza operacije ostalo mnogo „šaputanja na jastuku“ budućeg predsjednika.
3. ZAŠTO POSTOJI ISPOVIJEST GRIJEHA – ZBOG POPOVA, NARAVNO
Koncept razriješenja od grijeha je oduvijek bio važan dio za Katoličku crkvu. Ali, samo ispoviedanje je tu tek od 16. vijeka. Prije toga parohijani su samo stali, ili klekli, uz sveštenika koji bi im davao oprost. Ali to približavanje popu nasamo je u mnogim slučajevima vodilo dalje od onog ono što se eufemistički naziva „sollicitatio ad turpia“ – nagovaranje sljedbenika da se pokaje za grijehe (ili navođenje obično mladih žena na grijeh).Problem je eksplodirao kada je „ispovjedanje“ na zahtjev sveštenika postalo sve češće i češće, iako je od Četvrtog lateranskog koncila 1215. bilo (samo) godišnja obaveza.
Parohijani su mogli da traže da im neko drugi da oprost, ali samo uz dozvolu njihovog paroha. Kako se od žena očekivalo da zadrže vrlinu sve vrijeme, bez obzira na veličinu iskušenja, a većina sveštenika bi ionako bila „kažnjenja“ samo packom od kolegijuma kolega, moralo je da se uvede odvojeno ispovjedanje – u zasebnim kabinama.
2. KAD LJUBAVNICA „PRESUDI“ FRANCUSKOM PREDSJEDNIKU
Nikada nije tačno utvrđeno šta su predsjednik i Margarita radili samo u sali za crtanje Jelisejske palate. Iako je gospođica kasnije izdala svoje memoare, ta noć je ostala misterija.
Ostale su samo priče – da je Faur umro tokom oralnog seksa – što potiče iz dvosmislenog epitafa njegovog političkog oponenta Žorža Klemansoa. On je napisao „Il voulait être César, il ne fut que Pompée“ (Želeo je da bude Cezar a bio je samo Pompej), gdje se Pompee u francuskom može shvatiti i kao „izduvan“ (pomper u slengu označava oralno zadovoljavanje muškarca).
1. PRDITE PONOSNO – KAŽE OTAC NACIJE
Bedžamin Frenklin (Benjamin Franklin) je bio čovjek poznat sklon „masnim šalama“. Godine 1781, kada je služio kao ambasador Francuske, Frenklin je napisao pismo Kraljevskoj akademiji u Briselu, kako bi ismijao instituciju koju je smatrao pretencioznom i fokusiranom na nepraktično. Svoje pismo je naslovio „Kraljevskoj akademiji prdenja“. To pismo je zapamćeno ukratko kao „Prdite s ponosom“.
U pismu je Frenklin napisao esej o potrebi istraživanja metoda da se otkloni smrad iz ljudskih gasova. Tvrdio je da je smrad pri prdenju jedina neugodna stvar kod „puštanja gasova“. Bez tog smrada, pisao je, čak bi i najuljudniji ljudi mogli da prde a da u društvu ne doživljavaju više neugodnosti nego što je to „pri pljuvanju, ili duvanju nosa“ u maramicu. Zagovarao je potrebu lijeka koji bi učinio ispuštanje gasova ne samo ne neprijatnim već prijatnim poput parfema.
Frenklin je pismo završio igrom riječima da, dok god se ovaj problem ne riješi, svi drugi nisu vrijedni riješavanja, tj. prdenja (not worth a fart-hing).
