9.3 C
Zvornik
29. март 2024.

Novi engleski pogled na „udruženi zločinački poduhvat”

Vrhovni sud Velike Britanije revidirao je smisao ove pravne kategorije, koja je u Haškom tribunalu korišćena u procesima protiv Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i mnogih drugih optuženih

I Slobodan Milošević i Radovan Karadžić optuženi su pred Haškim tribunalom za krivično djelo “udruženi zločinački poduhvat“. U Miloševićevom slučaju optužnicu je pred engleskim sudijom Ričardom Mejom, predsjednikom vijeća, zastupao engleski tužilac Džefri Najs.

Pravni stav tužioca je glasio da se individualna krivična odgovornost u kolektivnim djelima može pripisati objektivnim kriterijumima i da je to put ka pravdi i moralnoj satisfakciji na polju međunarodnog prava. Stručna javnost u Velikoj Britaniji je dugo kritikovala pravni fenomen objektivnog tumačenja krivične odgovornosti u kolektivnim djelima, da bi ga englesko pravo u februaru ove godine poslalo u istoriju.

“Udruženi zločinački poduhvat“ kao kategorija za odgovornost sekundarnih učesnika u krivičnim djelima proširena je još 1984. godine odlukom Državnog vijeća (Privy Council, Chang Wing Siu)

Engleska akademska javnost je ovom tada novom obliku odgovornosti dala nadimak “parazitska odgovornost“, ali je odluka Državnog vijeća svejedno ostala izvor prava 32 godine – sve dok 18. februara ove godine, odlukom Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva (R v Jogee; Ruddock v The Queen) nije stavljena van snage. Sud je utvrdio da je odluka iz 1984. godine, da se ovaj novi pravni institut uvede, bila pogrešna, zasnovana na nepotpunoj analizi prethodne prakse i na generalizovanim i diskutabilnim argumentima opšte politike.

Udruženi zločinački poduhvat (joint criminal enterprise) jeste izraz korišćen da obuhvati razne oblike saučesništva, saizvršilaštva, pomaganja i podstrekavanja u krivičnoj praksi Engleske. Suština sada ukinute “parazitske“ odgovornosti za zajedničko djelovanje bila je mogućnost da sekundarni počinilac djela (pomagač, podstrekač, saučesnik), koji nema dovoljan subjektivni odnos prema počinjenom djelu, odgovara za teže krivično djelo (da bude parazit tog djela) – pod uslovom da sud tvrdi da je “mogao da predvidi“ mogućnost da ga lice sa kojim je povezan u nekom momentu počini. To je omogućavalo sistemu da goni i osuđuje na osnovu objektivnog kriterijuma, odnosno ocjene porote da je neko nešto mogao da “predvidi“, iako nije ni počinio zločin niti pristao na izvršenje zločina. U međunarodnim sudovima kakav je Haški tribunal, ova odgovornost je bila toliko proširena i sveobuhvatna da ni “predvidivost“ nije bila nužna, već je krivična odgovornost bila nametana kriterijumima pripadnosti, poznanstva i asocijacije.

Stručna javnost je ovom konceptu dala nadimak “parazitska“ odgovornost

Trideset godina kasnije, Vrhovni sud je utvrdio da je u Velikoj Britaniji pogrešno tumačeno pravo kad je riječ o odgovornosti za kolektivna djela i da je pojam “udruženog zločinačkog poduhvata“ pogrešno primjenjivan u onoj mjeri u kojoj teži objektivnim kriterijumima. Poslije ove odluke, pravo je sada vraćeno tamo gdje je bilo prije 1984. godine, što znači da je neophodni subjektivni element namjere za saučesnika isti kao i za neposrednog počinioca.

Ipak, Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva je bio veoma oprezan, ističući da ova odluka nema za cilj da poništi sve presude donesene tokom godina primjene važećeg prava. Iako je odluka na kojoj su zasnovane pogrešna, te presude slijedile su pravne principe koji su važili u vrijeme suđenja.

S druge strane, uticaj ove odluke je nesumnjivo ogroman, kako sa aspekta krivičnog gonjenja, tako i u pogledu revizije već donesenih presuda i izrečenih kazni u engleskoj kao i u svim državama Komonvelta.

Možemo samo da se pitamo koliki bi bio domašaj najnovije engleske odluke na praksu sudova kakav je Haški tribunal. Mnogi misle da je priroda međunarodnih tribunala prevashodno politička, a sigurno je da je u Hagu veliki broj pojedinaca gonjen i osuđen upotrebom konstrukcije zajedničkog zločinačkog poduhvata i primjenom objektivnih kriterijuma individualne odgovornosti. U svakom slučaju, poljuljani legitimitet ovakvog pravnog koncepta u jednom od najrazvijenijih pravnih sistema na svijetu sigurno će voditi novom akademskom preispitivanju adekvatnosti i moralne opravdanosti ovakvih tumačenja u međunarodnim pravnim ustanovama, piše Politika.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se