ZVORNIK – Sindikalne organizacije u kompaniji „Alumina“, zajedničkim sredstvima, kupile su električni štednjak Milutinu Periću, koji živi u jednoj od fabričkih baraka. Gest za svaku pohvalu. Ljudski čin i potreba da pokažemo solidarnost, toliko puta potvrđivanu u ovoj fabrici kroz razne primjere ljudske dobrote.
Ovaj ne kadašnji radnik Fabrike glinice „Birač“, u dvije sobe, boravi s majkom Rajkom (76).
Žive i preživljavaju od pomoći dobrih ljudi.
Kada smo se pojavili na vratima „doma“ Perića, u Milutinovim očima skoro da suza iskrile suze.
„Sve što vidite u ovim sobama, ljudi su nam poklonili“.
Sve, očigledno, i po nekoliko decenija staro, ali čisto koliko ovakvi uslovi življenja dozvoljavaju.
Tik uz vrata, čim uđete u prostoriju gdje Perić i najviše vremena provode, odnedavno se nalazi jedan novi kućanski aparat. Milutin pokazuje rukom na električni štednjak.
-Donijeli su mi ga prije nekoliko dana. Nov novcat, iz radnje kupljen.
Sredstva od 350 KM izdvojile sindikalne organizacije – Sindikat metalske industrije i rudarstva i Sindikat metalaca i rudara. Jednom riječju, radnici ove fabrike.
-Baš na Božić nam se pokvario stari šporet. Radio je više od 25 godina – kazuje staramajka. Ni česnicu nisam mogla da ispečem, morali smo kod komšinice. Baš smo se obradovali novom šporetu.
Njen 55-godišnji sin neizmjerno je zahvalan na ovom poklonu.
„Nikad ne bih mogli kupiti novi šporet na struju. Jedino primanje je 80 maraka koje dobijemo kao dodatak za njegu i pomoć drugog lica“.
Milutin i njegova majka žive od solidarnosti. Od ljudskog darivanja. Svaka pomoć, kažu, mnogo im znači. I kad neko kupi i donese džak brašna, oni su zahvalni i srećni, jer to znači da će bar hljeba biti u kući.
„Bez pomoći ljudi iz fabrike ne bih mogli da se prehranimo. Razumiju ljudi našu muku i bijedu. Ne znam koliko dugo ćemo ovako izdržati“, sin i majka jedinstveni su u svom vapaju.
Milutin Perić je radio u fabrici skoro 18 godina, najviše na poslovima čišćenja fabričkog kruga, da bi 2008. godine postao tehnološki višak.
M.Lazarević