Ma, da ih samo sada dobijemo, pa poslije ne moramo nikad više. O ovome smo sanjali – priča Mladen Kocić. Ovo je naš parket – poručuje Janjić
Korak do medalje, dva koraka do zlata. To bio svakako bilo ostvarenje najluđih snova futsal selekcije Srbije, ali momci koji su savladali Portugaliju sa Rikardinjom, a Ukrajince poslali kući, smatraju da i danas protiv Rusije imaju šta da kažu.
– Ovo je šlag na torti. O ovome smo sanjali, nadali se, ulaskom u polufinale ponosno smo svi i teško je naći prave riječi da kažemo kako se osjećamo – brzinom kao što mota loptu priča Mladen Kocić. – Vremena nemamo za slavlje, bitno nam je samo da se odmorimo. I da izađemo pred Ruse hladne glave, vrućeg srca, što može biti dovoljno da napravimo još jedno čudo pred ovim divnim ljudima u „Areni“ i da dođemo do istorijskog finala.
„Arena“ će ponovo „gruvati“, kaže Mladen:
– Bila bi ispunjena i da je cijela u funciji sa preko 20 hiljada kapaciteta. Navijači su nam šesti igrač, tek sad vidimo kakva su oni snaga. Gledao sam mnoge košarkaške utakmice, ali kao navijač. I to je jedna dimenzija, ali kad si na terenu stvarno ti daju 15-20 odsto više snage. Kad ti je najteže, kad si najumorniji, oni te podižu i daju dodatnu snagu. Zajedno sa njima možemo u finale.
– Najbolje ih poznajemo, non-stop igramo protiv njih, ne možemo da se promašimo. Prije mesec dana smo u Turskoj izgubili od njih 2:1 i to nezasluženo. Odigrali smo dobro, imali svoje šanse, na kraju smo kažnjeni. Ako bih nekad volio da se dogodi taj revanš, onda je to sada. Pa, poslije toga ne moramo nikad više da ih pobedimo.
Rusi kao da podižu formu:
– Imali su tešku grupu sa Kazahstanom, koji je izbacio evropskog prvaka Italiju, i Hrvatskom. Možda su igrali koliko im treba, na iskustvo i rezultat. Osim na otvaranju, naš prvi strijelac (četiri gola) nije opterećen da sve mora sam da riješi:
– Rasterećen sam, došli su golovi i dobra igra kao plod zalaganja na terenu i atmosfere koju imamo. Potpisujem da ne dam više nijedan gol samo da uzmemo medalju. Ovo je kolektivan sport, bez saigrača ne bih uspio da uradim ovo do sada i naša najveća nagrada bila bi plasman u finale.
A, u finalu…
– Španija. To bi bio spektakl. Nešto neopisivo. Odigrati finale EP u svojoj zemlji, pred punom „Arenom“ i protiv takvog rivala bila bi kruna karijere. I utakmica koju bismo odigrali za svoju dušu…
JANjIĆ: OVO JE NAŠ PARKET
Slobodan Janjić je bio hladan kao špricer i najveći je optimist u taboru Srbije:
– Rusima ne treba pretiti, ne treba ih se ni plašiti. Provukli su nam se u posljednja dva meča, vreme da se naplate stari dugovi. Ovo je ipak, naš parket, naš momenat. Vjerujemo svi da možemo u finale, prava atmosfera i zajedništvo koje vlada do posljednje sekunde, to je ono što nas drži. Nećemo da se zaustavimo, želimo u finale, pišu Večernje novosti.
