ZVORNIK – Osvajanjem najvišeg vrha Južne Amerike, Akonkagve, od 6.962 metra, Andrija Bogićević, ostvario je svoj dugogodišnji planinarski cilj!
On je ovu ekspediciju planirao još prije desetak godina, ali mu se tek sada ispunila velika želja da u nisku osvojenih najviših svjetskih planina upiše i ovaj vrh.
Na najvišu kotu američkog kontinenta, ovaj diplomirani inženjer rudarstva u kompaniji „Alumina“ iz Zvornika, stigao je 31. januara, tačno u 15 časova. Na krovu planine, koja čini dio masiva od oko 7.200 kilometara, simbolično, podigao je i zastavu kompanije „Alumina“, fabrike kojoj pripada skoro dvije i po decenije.
„Sa zadovoljstvom sam ponio obilježje kompanije, jer smo svi mi, u planinarskom društvu „Mladost“ iz Zvornika, prije svega, potekli iz ove fabrike. Pored svoje porodice, za sve moje planinarske uspjehe sam zahvalan kolektivu fabrike i mojim radnim kolegama i saradnicima sa posla, koji su, uvijek, iskazivali spremnost da me zamijene dok sam bio na ovim putovanjima“, kazuje Bogićević, pritom izražavajući i zahvalnost sindikalnoj organizaciji metalske industrije i rudarstva u „Alumini“ koja mu je pomogla u ovoj planinarskoj misiji.
Andrija dodaje:
– Ja i Milenko Nedić, koji, nažalost, nije više među živima, smo prije desetak godina planirali ovaj poduhvat, pa sam ovim ispunio i njegovu želju.
Za iskusnog planinara ovo je, kaže, bio jedan od najvećih izazova.
-Ovaj vrh se nalazi na granici između Čilea i Argentine. Specifičan je po tome što se na njemu sudaraju vazdušne struje sa Pacifika i Atlantskog okeana, zbog čega su veoma česte promjene klimatskih uslova – priča Bogićević. Ponekad vjetar duva i do 150 kilometara na sat. Kada smo se penjali, temperatura je bila minus 18 stepeni, a udari vjetra su davali utisak da je minus 30 stepeni. Mnoge ekspedicije, upravo zbog ovakvih uslova, odustaju na pola puta.
Penjanje na najviši vrh južne hemisfere trajalo je deset, a spuštanje dva dana.
Na vrhu Akonkagve Bogićević se, zajedno sa Zoranom Pavlovićem, planinarom iz okoline Niša, zadržao oko petnaestak minuta.
Andrija kaže da se za ovaj poduhvat spremao skoro godinu dana. Svaki treći, četvrti dan je prelazio po desetak kilometara, svaki vikend je bio u planini.
Ljubav prema planinarenju i ekstremnom alpinizmu je postala sastavni dio njegovog života.
„Planina je čudo. Ona je ta koja odlučuje da li možeš da stigneš do željenog vrha ili moraš da odustaneš od cilja“, govori Bogićević, ističući da je, recimo, uspon posljednjih stotinu metara na vrh Akonkavge trajao puna dva sata!
Ono što njega vezuje planinskim visovima je što mu se, kako kaže, pruža prilika da doživi nevjerovatna zadovoljstva.
„Na planini se vrijeme mijenja izuzetno brzo. Imali smo veliku oluju, vjetar od preko 120 kilometara na sat. Samo za par minuta sve se promijenilo – nebo se, svojim reljefnim bojama, pretvorilo u čudesnu priču. U nestvarnu ljepotu. Svi koji smo bili u šatoru, izašli smo i mogli da se divimo prirodnim fenomenima“, kazuje čovjek kome veliko zadovoljstvo predstavlja i što, u ovakvim ekspedicijama, upoznaje ljude, njihove običaje, kulturu i tradiciju.
Andrija Bogićević je do sada osvojio tri od sedam najviših vrhova u svijetu. Bio je na Kilimandžaru, u Africi, zatim Elbrusu, najvišem vrhu Evrope, i sada na Akonkavgi, u Južnoj Americi. Ostaju mu još Denali, najviši planinski vrh Sjeverne Amerike, Vinson, na Južnom polu, Mont Everest u Aziji, i Punčak Džaja u Indoneziji.
M. Lazarević
