14.3 C
Zvornik
28. март 2024.

Rođendani se više ne falsifikuju

Osnovni razlog pokušaja protjerivanja Dana Republike Srpske sa stvarnog na neki oktroisani datum jeste namjera da se od istorijske odluke napravi virtuelni događaj, ali falsifikovanje „krštenice“ u demokratskim zemljama znači krivično djelo

Piše: Nenad TADIĆ, SRNA

BIJELJINA – Republika Srpska, prvobitno nastala kao Srpska Republika BiH, proglašena je 9. januara 1992. godine i predstavljala je politički oblik borbe Srba da sačuvaju identitet, kulturu i nacionalna prava u BiH u osvit razbijanja socijalističke Jugoslavije.

ZAŠTO JE PROGLAŠENA SRPSKA REPUBLIKA BiH?

Nakon prvih višestranačkih izbora u BiH ubjedljivu pobjedu odnose nacionalne stranke – muslimanska SDA, hrvatski HDZ i srpski SDS.

Od formiranja Narodne skupštine, SDA i HDZ stupaju u koaliciju koja je nametala zakone i na kraju najavila referendum o državno-pravnoj promjeni položaja BiH, a da, pritom, nije uvaženo mišljenje Srba kao konstitutivnog naroda.

Ostaće zabilježeno u analima parlamentarizma da za skoro godinu i po rada Narodne skupštine BiH nije uvažen nijedan amandman SDS-a, mada je i ta stranka bila dio vladajuće koalicije!

Hrvatski i muslimanski poslanici donosili su odluke preglasavanjem, a onda su im se pridružili i drugi zagovarači raspada Jugoslavije – nekadašnji komunisti i reformisti Ante Markovića.

U takvoj situaciji srpski poslanici odlučili su da se zaštite stvaranjem pravnog okvira za djelovanje u budućem periodu.

KO JE PROGLASIO SRPSKU REPUBLIKU BiH?

Svoju ruku za stvaranje prve sveobuhvatne srpske autonomije u BiH digli su poslanici SDS-a, ali i još neki srpski poslanici iz redova reformista i SPO.

Pitanje raspada Jugoslavije i pokušaj da se BiH odvoji mimo zakona, na „mala vrata“, doveo je do podjele poslanika Narodne skupštine BiH po nacionalnim šavovima.

DA LI JE FORMIRANJE SRPSKE REPUBLIKE BIO UVOD U RAT?

Tada vladajuća srpska stranka SDS nije kandidovala svog lidera Radovana Karadžića ni na jednu državnu funkciju. Svi nacionalni lideri dali su to obećanje prije izbora, ali su lideri muslimana i Hrvata ipak zauzeli visoke funkcije.

Srbi su u Vladi BiH uzeli resore koji ništa nisu odlučivali o položaju BiH – imali su ministra finansija, kulture, informisanja i slično, dok su ministarstva spoljnih poslova, odbrane, policije i drugi resori pripali muslimanima i Hrvatima. Tako se ne ponaša neko ko se „sprema za rat“.

Srbi su i nakon formiranja svoje republike, dva mjeseca kasnije, potpisali Kutiljerov plan, koji je podrazumijevao nezavisnu BiH u zamjenu za nacionalne kantone. Na taj način Srbi su odustali od Jugoslavije u zamjenu za svoju autonomiju, odnosno kanton.

Istorijski gledano, nakon ovog postupka nije više bila održiva priča o tome da je rat u BiH izbio zato što su Srbi odbijali da izađu iz Jugoslavije.

Poslije toga, muslimanska strana lansirala je medijsku priču da Srbi ne žele građansku državu, koju je zagovarao čovjek koji je napisao „Islamsku deklaraciju“ i koji je bio lider stranke sa izrazito vjerskim obilježjima, a kasnije i nosilac najvećih vjerskih priznanja iz arapskog svijeta.

DA LI JE REPUBLIKA SRPSKA BILA PROBLEM U POSTIZANJU MIRA?

Od četiri mirovna plana međunarodnih faktora, Srbi su prihvatili tri, muslimani samo jedan, a Hrvati sve. Postojao je još jedan neformalni plan ponuđen muslimanskom rukovodstvu, koje je opet odbacilo taj prijedlog.

Srbi su prihvatili 1991/1992. godine ponudu Beograda da BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija ostanu u zajedničkoj državi. BiH bi bila bez bilo kakvih unutrašnjih granica i imala bi zagarantovanu kvotu u saveznom parlamentu. Aliji Izetbegoviću ponuđeno je da bude prvi predsjednik.

Neki muslimanski intelektualci /Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović/ prihvatili su ponudu, ali su je Alija Izetbegović i ostatak SDA odbacili.

Kutiljerov plan uslijedio je pred same ratne sukobe. Srbi i Hrvati su ga parafirali, a Izetbegović najprije potpisao, a potom povukao potpis u sam „osvit“ priznanja BiH.

Vens-Ovenov plan o deset provincija iz jeseni 1992. godine bio je neprihvatljiv i za Srbe i za muslimane. Oven-Stoltenbergov plan iz 1993. godine opet prihvataju Republika Srpska i Hrvati, a muslimani najprije prihvataju, pa onda povlače potpis. Na kraju, u Dejtonu svi parafiraju Mirovni sporazum.

ZAŠTO REPUBLIKA SRPSKA SMETA BOŠNJAČKOJ POLITICI?

Odluka Ustavnog suda BiH da Dan Republike Srpske ne može biti 9. januara jer se poklapa sa pravoslavnim praznikom jeste besmislena i komična. Istorijski događaji se ne dešavaju tako što akteri prethodno otvore vjerske kalendare da bi izbjegli „crveno slovo“.

Riječ je o ciničnom pokušaju bošnjačke politike da revidira istoriju i da, uz pomoć stranaca, u Ustavnom sudu sasvim prekomponuje zemlju tako da ona bude približno ista onoj u periodu od 1990. do 1992. godine.

Ustavni sud BiH velikodušno u obrazloženju ove nevjerovatne i logički besmislene odluke objašnjava da pravoslavci mogu da slave praznike, ali, navodno, ne mogu da im se preklapaju „crvena“ vjerska slova i svjetovni poslovi.

Da li treba reći da, na primjer, svaki američki predsjednik polaže zakletvu sa rukom na Bibliji, a Barak Obama je čak, iz prigodnih razloga, na početku novog mandata to učinio uz dvije Biblije – jednoj nad kojom se zakleo Abraham Linkoln i drugoj nad kojom se zakleo Martin Luter King.

To u SAD, za koje se ne može reći da nisu multietničke, kao i još nekim zapadnim zemljama, nije čak ni pitanje zakona već tradicije.

Osnovni razlog pokušaja protjerivanja Dana Republike Srpske sa stvarnog na neki oktroisani datum jeste namjera da se od istorijske odluke napravi virtuelni događaj koji može, a i ne mora biti tačan.

Ako nestanu istorijski fakti na kojima su zasnovani potezi i stremljenja jednog naroda, onda i sam taj narod na kraju postaje „repa bez korijena“, odnosno grupa bez identiteta.

ZAŠTO NIJE MOGUĆE POMJERITI DATUM NASTANKA REPUBLIKE SRPSKE?

Zato što nije normalno da neko slavi svoj rođendan falsifikujući „krštenicu“. U demokratskim zemljama to je i krivično djelo.

Zato što neko ko je odlučio da bude stariji od svoje /samoproglašene/ nacije i jezika koji govori nije pozvan da to isto pravilo primjenjuje na etnosima koji imaju jezičku, duhovnu i političku kulturu staru više vijekova.

Zato što 9. januar nije bio hir dokonih ljudi koji su odlučili da se igraju rata, već spasavanje osnovnog ljudskog, a potom i nacionalnog prava – da se ne dozvoli izbacivanje iz kuće za koju se „kirija“ odavno platila nebrojenim glavama, stradanjima i poniženjima.

Zato što, za razliku od „Islamske deklaracije“, čiji je autor bio najveći zagovarač stvaranja unitarne BiH, a čiju politiku, prema sopstvenom priznanju, baštini i sadašnji lider SDA, u Deklaraciji o stvaranju Republike Srpske nema prijetnji drugima, već je riječ o najnormalnijem staranju za svoju budućnost.

Ni najgori ili najmaliciozniji „prevod“ sa srpskog na bošnjački jezik oba navedena dokumenta ne bi mogao da opovrgne ovu tvrdnju.

Otuda je 9. januar – Dan Republike Srpske – istorijski fakat, dok oni koji ga danas negiraju nisu raščistili ni sa svojom /novom/ istorijom.

Da li će se slaviti? Hoće! Srećan praznik!

[mom_video type=“youtube“ id=“F6rY_CuLw48″]

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se