BEOGRAD – Keti Marton, nagrađivana novinarka, borac za ljudska prava i supruga američkog diplomate Ričarda Holbruka u intervju za “Novi magazine” ospisala je trenutke provedene na pregovorima u Dejtonu I kako je suprug postavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića sa zadatkom da ih natjera da progovore.
Keti Marton je na nedavno održanom simpozijumu na Kolumbija univerzitetu u Njujorku posvećenom 20. jubilarnoj godišnjici potpisivanja Dejtonskog sporazuma održala glavno izlaganje.
Govoreći okupljenima, a nešto kasnije i u intervjuu, Marton je napomenula da Ričard Holbruk nije pravio razliku između svog privatnog života i diplomatije: “Izabrali smo tešku godinu u kojoj ćemo se vjenčati. Bio je to početak 1995. i rat u Bosni je natkriljivao svaki božji dan mog zajedničkog života sa Ričardom te prve godine braka”.
“Želio je da s njim budem u Dejtonu, i ja sam se odazvala i mogu da vam kažem da nismo unaprijed znali da će ikakav sporazum biti potpisan. Štaviše, nije bilo mnogo onih koji su vjerovali u uspjeh pregovora”, kaže Marton objašnjavajući svoje detaljno i intimno poznavanje događaja koji se odnose na konferenciju u Dejtonu.
Na pitanje zašto je baš izabran Dejton, ona je rekla da niko to nije želio, pa ni predsjednik Bil Klinton, jer nisu vjerovali da će poslije 30-tak neuspjelih pokušaja uspostavljanja primirja doći do mirovnog sporazuma.
“Evropljani su htjeli neki grad u Evropi, lideri sa Balkana su želeli da to bude neko glamuroznije mjesto, posebno Milošević koji se nadao mjestu sa življim noćnim životom i radnjama za šoping. Dejton je odgovarao Ričardu upravo iz tih razloga. Nije u pitanju ušminkano mjesto, na dovoljnoj je udaljenosti od Vašingtona da je znao da neće biti konstantnih intervencija američke birokratije i Bijele kuće, ali je dovoljno blizu da, ako je potrebno, neko iz administracije dođe. Na kraju, nije želio ni stalnu prisutnost medija. A onda, htio je da kontroliše ljude koje nije bilo lako kontrolisati. Mislim da možemo da kažemo da je bila u pitanju vrsta – pritvora”, rekla je Keti Marton.
Opisujući atmosferu u Dejtonu, ona je rekla da je bila u pitanju vrsta pregovora u kojoj se nužno uspostavlja vrsta bliskosti.
“Čitava postavka je bila takva da nije bilo hijerarhije, svi smo imali sobe jednake veličine i na isti način namještene, svi smo bili primorani da se susrećemo jer su, na primjer, hodnici između soba bili veoma uski. Svi smo jeli u istoj prostoriji, a Ričard je strateški organizovao ručkove tako da su Milošević i Izetbegović sjedeli na mjestima iznad kojih su bila prikačena dva američka ratna bombardera. Poruka je bila jasna: ako diplomatija ne uspije, Amerika ima druge načine da završi rat u Bosni”, sjeća se Marton.
Upitana za njenu ulogu u toku pregovora, posebno kada je riječ na odnose Miloševića i Izetbegovića, Keti Marton je kazala kako je suprug već prve večeri u Dejtonu postavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića i rekao da ima zadatak da ih natjera da progovore jedan sa drugim.
“Gledajući pravo ispred sebe, pitala sam ih – kako je ovaj rat zapravo počeo? Na šta je Milošević gotovo poskočio i rekao: “Nisam očekivao da će ovako dugo da traje”. A Izetbegović je odmah za njim dodao: “Nisam ni ja”. Onda se Milošević obratio Izetbegoviću riječima: “Sjećaš se kad smo se upoznali, sjedeli smo na Titovom kauču”. A Izetbegović mu je odgovorio: “Kauč je bio zelene boje, boje Islama.” Vrlo brzo poslije toga obraćali su se jedan drugom sa Slobodane i Alija”, ispričala je Keti Marton.
Kaže da je Ričard Holbruk znao da je veoma važno probiti led, zbog čega je i stavio da sjedi između Miloševića i Izetbegovića.
*Što asocira na činjenicu da je kasnije u zatvoru u Šengenu većina zatvorenika, dojučerašnjih krvnih neprijatelja, vrlo skladno kohabitirala.
“Ričard je takođe znao da u pregovorima sa beogradskim Tonijem Sopranom treba skinuti rukavice. Milošević je bio odličan operativac, manipulator koga je trebalo nadmudriti i imala sam izrazito zadovoljstvo da povremeno uhvatim promjenu na njegovom licu, posebno kad je Ričard imao jedan od svojih napada bijesa. A danas mogu da vam kažem da ti napadi bijesa nisu bili spontani, već dobro uvježbani i da je Ričard procijenjivao kad i u kojoj situaciji to treba da upotrijebi kao vrstu oružja”, navodi Marton.
Kaže da je njen zadatak bio, da kada god bi zapelo u pregovorima, prošeta s nekim od pregovarača.
Govoreći o Dejtonskom sporazumu danas, Keti Marton kaže da je njegov značaj za zemlje regiona u tome što već 20 godina vlada mir i da nikada nije bilo planirano da sporazum predstavlja trajno rješenje za Bosnu.
“Ovaj sporazum je najznačajniji diplomatski uspjeh moderne Amerike kojim je ova zemlja zaustavila rat protiv muslimana”, smatra Keti Marton.