SvijetVIJESTI

Pogledajte zatvor u kojem žive najgori od najgorih (foto)

Zatvor maksimalne sigurnosti u Florensu u Koloradu, tzv. ADX, najčuvaniji je zatvor u SAD-u. U njemu su smješteni Ramzi Jusef, koji je planirao bombardovanje Svjetskog trgovačkog centra 1993. godine, jedan od urotnika 11. septembra- Zakarijas Musui, Teodor Kažinski poznatiji kao Unabomber i Ričard Rid, tj. bombaš sa cipelama.

Nakon što je bombaš bostonskog maratona, 21-godišnji Džokar Carnajev službeno osuđen na smrtnu kaznu, takođe je postao stanovnik ADX-a, mjesta na kojem 24-sata dnevno patroliraju patrole pod teškim naoružanjem. 12 velikih tornjeva sa naoružanim čuvarima dižu se iznad ciglastih zgrada, dok se na vrhovima zidina prostire bodljikava žica s britvicama, koja djelimično zaklanja pogled na snježne planine u blizini.

„Čim prođu kroz ulazna vrata, možete to vidjeti na njihovim licima…. Tad ih stvarno pogodi. Gledate u ljepotu Roki planina u pozadini. A kad uđu unutra, to je posljednji put da ih ikad više vide“, priča bivši čuvar iz ADX-a Robert Hud.

„ADX je život poslije smrt. To je dugoročno… I, prema mom mišljenju, to je puno gore od smrt“, kaže Hud koji je služio u zatvoru između 2002. i 2005. godine.

Velik broj od više od 400 zatvorenika koliko ih se nalazi u ovom zatvoru provodi u maloj betonskoj ćeliji 23 sata dnevno. Obroke dobijaju kroz male rupe u vratima. Krevet je od betona, a na njemu se nalazi tanki madrac i deka.

U ćeliji imaju jedan prozorčić koji dopušta ulazak malo dnevnog svjetla, ali zatvorenici kroz njega ne mogu vidjeti ništa osim zgrada. U ćelijama su i nepomične betonske stolice i stolovi, a čvrsti zidovi sprječavaju da se zatvorenici međusobno mogu vidjeti ili na bilo koji način komunicirati.

„Arhitektura ove građevine kontroliše sve. Dizajnirana je tako da zatvorenici ne mogu vidjeti nebo. Namjerno. Stavili su žice tako da helikopteri ne mogu sletjeti“, objašnjava Hud.

Zatvorenici skoro da i ne komuniciraju osim sa čuvarima i zatvorskim osobljem. Kad napuštaju ćelije moraju imati zavezane noge, ruke i lance oko trbuha, te ih prate čuvari.

Rekreacija u kavezu na otvorenom omogućena im je jedan sat dnevno, ali ni ona nije puno veća od ćelija unutar građevine. Uz to, unutar kaveza mogu vidjeti tek nebo. Da bi uopšte došli do tamo moraju proći pored nekoliko stotina kamera dok se za njima otvaraju i zatvaraju metalna pomična vrata.

U nekim ćelijama imaju radio prijamnike i crno-bijele televizore na kojima mogu pratiti vjerski, obrazovni ili program od opšteg interesa.

Pisma i razgovori se nadgledaju sve vrijeme, a zatvorenici mogu nakon nekog vremena dobiti zatvorske poslove, kao što su čišćenje tuševa ili preseljenje među opštu populaciju.

Razinu slobode dostupne zatvorenicima određuje za ‘velike zvjerke’ među zatvorenicima Ministarstvo pravde, te agencije koje su ih istraživale i digle optužnicu, a ne osoblje zatvora.

Oni najgori smješteni su u H Odjelu koji je pod posebnom bezbjednosti. Njima je strogo ograničena sva komunikacija s vanjskim svijetom, a smiju ih posjećivati samo predstavnici obrane i najbliži članovi porodice. Zatvorenici su tokom posjete odvojeni od posjetitelja staklenim prozorom i komuniciraju putem telefona.

Svi lični razgovori se nadgledaju, a samo se pravni razgovori i pisana komunikacija sa advokatom smatra privilegovanom i ličnom.

Zatvorenici u ADX-u smatraju se najnasilnijim i tu su smješteni brojni teroristi. Mnogi od njih već su bili u zatvoru, ubijali zatvorsko osoblje ili posjetioce te su zaslužili ‘pravo’ doći ovdje i provesti tu ostatak života, piše express.hr.

Tagovi
Back to top button
Close
Close