Djevojčica Senida je nestala 1992. godine kada je u mjesto Caparde kod Zvornika ušla srpska vojska. Ispostavilo se da je završila u Beogradu gdje ju je naredne godine usvojila porodica Janković i dala joj ime Mila. Ona je odlučila da sa 16 godina potraži svoju porodicu, a DNK analizom je dokazano da je ćerka Muhameda i Senade Bećirović. Međutim, njena potraga je bila užasno naporna i neizvjesna jer se sve vrijeme susretala sa lažima i nerazjašnjenim pitanjima.
Srpski vojnik Milenko Vidaković je spasio ovu bebu koja je imala 11 mjeseci iz zapaljene kuće u okolini Zvornika tokom rata, a onda je odnio kod svoje majke. Senidi je uvjek bilo žao što ovaj vojnik nije doživio da joj kaže istinu i da mu se ona zahvali što joj je spasio život.
„Žao mi je što je poginuo, jer mnoge stvari bi mi on mogao reći. On je sada mrtav i teško da sa te neke strane mogu bilo šta da čujem. Zahvalna sam mu do kraja života. Ipak je on mene spasio. Nebitno da li je Srbin, da li je musliman, ispao je čovjek. Mogao je da me ostavi da umrem“, istakla je Senida.
Dijete koje je na nevjerovatan način preživjelo rat, usvojili su u Beogradu. Ona je uspjela da pronađe svog oca i rodbinu, a za majkom i sestrom je potraga potrajala duže. Kasnije je otkrila da je njena majka ubijena 1992. godine, a njene posmrtne ostatke je sahranila 1. juna 2014. godine. Svog oca je pronašla 2008. godine koji je tada živio u Njemačkoj, ali sa njim nije ostvarila nikakav dublji odnos. Preselila se prije nekoliko godina u Sarajevo kod tetke gdje je nastavila svoje školovanje.
[mom_video type=“youtube“ id=“KY9FfIeyHDM“]
„Moj život u Beogradu je bio predivan. Imala sam sve, išla u školu. Imala sam srećno djetinjstvo. Putovala sam svuda. Uglavnom, srećno sam dijete, što kažu rođena pod srećnom zvijezdom. Oni su meni pružili svu ljubav. Imali su dva sina i svu ljubav koju su sinovi imali, pružili su i meni. Tako da ću im uvjek biti zahvalna. I ne gledam sa te neke strane da je moj život bio bezveze, jer su Srbi. Ja znam iz priča šta se ovde dešavalo i kako je to bilo, ali ja bar gledam da čovjek ne treba da se gleda po toj nekoj nacionalnoj strani. Bitno je da je on čovjek, da ima srce – i to je to“, rekla je ova djevojka.
Ova nevjerovatna priča je poslužila kao inspiracija hrvatskom novinaru Robertu Tomiću Zuberu koji je snimio dokumentarni film “Mila traži Senidu”. Takođe, njena priča se našla i u knjizi “Nestali životi”, kao jedna od 15 objavljenih. Senida je poručila da su oba umjetnička djela, kao i njen život, dokazi da nada nikada ne treba da umre i da se uvjek treba boriti.
[mom_video type=“youtube“ id=“jFliy9olh74″]
„Poruka je da se uvjek može saznati ko si i šta si, da se istina uvjek sazna“, rekla je Senida.
Njeno ime se čak našlo i na spisku nastradalih na spomen-ploči koja je podignuta kod džamije u Capardama.
„Ružno je to kad vidiš sebe, svoje ime, svoje prezime, na spomeniku nestalih“, rečenica je sa početka trejlera za dokumentraca o njenom životu.
Djevojčica koja je nestala kada je imala manje od godinu dana, sada ima 24 godine, zna ko je i odakle potiče.
[mom_video type=“youtube“ id=“Mlz3Yv-qE7Y“]
(Telegraf/Zvornik Danas)
