Na dan 19. na 20. juli se navršava 100 godina od kako je iz Ugarskog zatvora na Fetiji u Zvorniku navodno pobjegao, Dr. Đorđo Lazarević.
On je bio sin zvorničkog trgovca Sime Lazarevića i tada već pokojne Petre, kćerke Đoke Nikolića, brata Stevana Nikolića.
Dr. Đorđo je bio pravnik u Tuzli, pa pošto je na listi Petra Kočića izabran za poslanika okružja Bihać i Banjaluka u Bosanski sabor, prešao je u Sarajevo i postao jedan od urednika Kočićeve „Otadžbine“. Odmah po Atentatu 1914. je uhapšen u Gacku, pa preko Mostara, Arada i Tuzle prebačen u Zvornik, gdje je godinu dana, do nestanka, držan u okovima kao talac za Zvorničko-Tuzlansko područje.
Čuvao ga je hrvatski domobranski puk, a taj sastav je sebe već tada nazivao: „Ustaše“.
Za „Zvornik Danas“ ovu priču od prije sto godina priča Dušan Ristić, sestrić Đorđe Lazarevića.
-Po Đorđinom navodnom „nestanku“ pronio su glas, da ja pobjegao preko Drine. Na osnovu toga otac mu, a moj djed Simo, biva uhapšen i na Malu Gospojinu te 1915. godine od Šućkora zverski ubijen, a sva imovina Lazarevića konfiskovana ili opljačkana. Ostala četiri Simina sina su u to vrijeme bili zatočenici u Aradu, a jedina ćerka, moja majka Dragica, tada 15 godina stara, je prihvaćena od rodbine u Zvorniku. Priču o bjekstvu familija nikad nije prihvatila, jer po svjedočenju rodbine koja je Đorđu tih dana, pa sve do zadnjeg predvečerja posjećivala, za tu verziju nije bilo nikakvih predznaka. On je bio rekonvalescent od upravo prebrođenog zapaljenja pluća, a i Drina se 19. jula, po nepogodi prethodnog dana, valjala „od brega do brega“. Dakle, svi uslovi za bjekstvo iznurena čovjeka u okovima su bili prosto nemogući. Tako ostade uverenje u narodu, da je on ubijen, a bjekstvo izmišljeno, kako bi se vlasti i njeni zločinci domogli znatnog imetka Lazarevića. Jedino su poratni, vajni jugoslovenski političari prihvatili i dalje pronosili tu bajku, kako bi bez otpora istragu žrtvovali kobnoj krilatici „brat je mio koje vjere bio“ – priča nam Ristić svoja sjećanja i priče koje je zapamtio. Dodaje da je Đorđo jedina žrtva Prvog svjetskog rata između svih poslanika tadašnjeg Bosanskog sabora.
Dr. Dušan Ristić, najmlađi je od petoro djece Nemanje Ristića i žene mu Dragice, rođene Lazarević.
-Izbjeglica sam iz Zvornika od ljeta 1943. godine. Zadnjih 50 godina živim u Njemačkoj. Već 12 godina sam član upravnog odbora, 8 godina kao predsjednik, Društva srpskih ljekara i stomatologa u Njemačkoj. To društvo smo osnovali krajem 1970-tih, a 1991. kod njemačkih vlasti registrovani smo pod imenom Freunde der serbischen kultur e.V. Potstaknut tim lijepim imenom, 2011. godine osnovah i u Beogradu društvo Prijatelji srpske kulture – PSK, čija djelatnost uz kulturne, treba da obuhvati i napore protiv olakog prepuštanja zaboravu prevelikih žrtava srpskoga naroda od Kosova do Dejtona; i potom – kaže Ristić.
Ristiću je želja, a uskoro će je i ispuniti, da održi jedan iako skroman, ipak nezaboravan pomen i svojim precima ali i žrtvama Jasenovca iz Zvornika i okoline, među kojima su bili i njegov otac Nemanja, više rođaka i dosta drugih dragih ljudi.
-Na proširenje obima pomena sam se odlučio tek zadnjih dana, otkako je izvijesno da će u svečanosti učestvovati, sa malim muzičkim programom i nekoliko istomišljenika, članova društva PSK. Pri osnivanju PSK su vaznu ulogu igrala bas moja stalno i uporno prisutna prisjećanja na zvorničke žrtve Drugog svjetskog rata, posebno Jasenovca – priča Ristić.
U nedelju, 19. jula, u zvorničkoj crkvi Rođenja Svetog Jovana Preteče od 10 i 30 časova održaće se parastos srpskim žrtvama u ratovima u 20. vijeku. Potom će na gradskom groblju u Karakaju gdje je porodična grobnica porodice Lazarević, biti služen parastos dr. Đorđi Lazareviću.
Od 14 časova je zakazana svečana akademija u Domu omladine Zvornik. Programom je predviđeno da se govori o životu i stradanju dr. Đorđe Lazarevića kao i o stradanju zvorničkih Srba.
