KolumnenaslovnaVIJESTI

SPASIBO!

Eto, toliko je pomirenja postigla britanska rezolucija. Na mom, inače, pacifističkom, proekološko-planinarskom „Fejsbuk“ profilu – posvađala je i ono malo multinacionalnosti…

BiH živi u perfektu, a futur živi izvan BiH – najbolji dokaz za takvu konstataciju jesu reakcije na domaćim društvenim mrežama nakon ruskog veta na britansku rezoluciju o Srebrenici.

Na moj tekst „Spasibo“ na „Fejsbuk“ društvenoj mreži, dobila sam lavinu komentara ljudi koji ocjenjuju – gdje je sve počinjen genocid u BiH, nad kim, u kojim gradovima, ko gdje treba da se izvini, kome, za šta, koga su Rusi spasili, gdje su odsijecane glave, a gdje nisu…

„Spasi bo“, napisao je moj kolega sa posla Deki, poručujući mi time da zaustavim tu jalovu konverzaciju i da ih „spasim“, aludirajući na jedinstvenu sembersku poštapalicu „bo“, umjesto tradicionalnu u BiH – „ba“.

Moj prijatelj Bošnjak iz Zavidovića, sa trenutnom adresom u inostranstvu, čvrsto je branio stav da je u Srebrenici počinjen genocid, a drugi prijatelj Srbin je to negirao i podsjetio svog zemljaka muslimana na zločine mudžahedina nad Srbima u Vozući.

Pomislih kako moj školski drug Bošnjak sjedi u zapadnoj Evropi i, umjesto da sa djetetom piše školsku zadaću, on sa mojim zemljacima – Srbima iz Vozuće – korespondira o stradalnicima iz Srebrenice koji su, opet, u velikoj mjeri bili doseljeni u Vozuću, odakle su Srbi, istovremeno, etnički očišćeni.

Eto, toliko je pomirenja postigla britanska rezolucija. Na mom, inače, pacifističkom, proekološko-planinarskom „Fejsbuk“ profilu – posvađala je i ono malo multinacionalnosti.

Zato je u pravu bio srpski politički vrh sa obje strane Drine koji je zatražio da Britanci pokažu makar dva čovjeka koje će ta rezolucija pomiriti.

Zato je opravdano zatraženo da Rusija uloži veto na rezoluciju čiji cilj nije pomirenje.

Školski drug me je iznervirao i izbacila sam ga iz liste „Fejsbuk prijatelja“ jer je zbog britanske rezolucije namjerno provocirao. Neće on meni „prosipati filosofiju i samosažaljevajuću patetiku“, pomislih. Javi se jednom u tri godine, koliko često i pišem komentare sa političkim stavom, i uvijek provocira. Kao da je političar.

Ovaj put moj politički stav je bila samo jedna riječ „hvala“, ali na ruskom i na ćirilici. A izavala je toliku galamu.

Nedugo poslije toga, upitala sam se da li smo on i ja žrtve? Čije? Britanskih mozgova? Istorije? Geopolitike? Ko nam je kriv? Čiji je cilj da se u BiH čak i školski drugovi posvađaju zbog rezolucije?

Izbrisala sam ga iz „Fejsbuk prijatelja“, ali problem nisam riješila.

Za razliku od nas, Rusi su to, ipak, riješili mnogo efikasnije i prekinuli jalove rasprave – veto i kraj priče!

„Spasibo“ ili „Spasi bo“ – kako vam drago.

Piše: Dunja PAŠALIĆ (SRNA)

Tagovi
Back to top button
Close
Close