Koliko mi je poznato predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nije do sada tražio da se susretne sa ne tako davno akreditovanom američkom ambasadorkom u BiH Morin Kormak iako ne bi odbio taj susret, jer poštuje dijalog i većim dijelom uvažava Sjedinjene Američke Države.To što se ambasadorka Kormak nepozvana i neprozvana ovih dana uslovljeno preporučuje predsjedniku Dodiku, izjavljujući da je spremna da se sa njim sastane ukoliko predsjednik promjeni svoje komentare koji, pretpostavljam još od Stjepanjdana pa sve naovamo, „nisu bili u skladu sa pozitivnom reformskom agendom“, nije ništa drugo do izjava još jednog od namjesnika BiH pored već odomaćenih, Incka te još nekih ambasadora u BiH.
Razačoravajuće je da je američka ambasadorka svoju prvu posjetu prestonici Republike Srpske započela namjesničkim i provokativnim strelicama upućenim prema demokratski izabranom predsjedniku koji je za svoj rad prije svega odgovoran građanima a ne ambasadorima i čiji su izjave i komentari u skladu sa onim što većina građana u RS traži. U protivnom Milorad Dodik ne bi po drugi put bio izabran za predsjednika.
Ohrabrujući je bio dolazak ambasadorke Kormak u Donju Gradinu povodom 70 godina od proboja iz ustaškog logora smrti – Jasenovac, simbola genocida , a pomalo razočaravjuće je bilo što ambasadorka, pored porodice poginulog policajca i građana Zvornika nije izjavila saučešće i vlastima u RS nakon terorističkog napada na policijsku stanicu u Zvorniku, jer to je bio i napad na Republiku Srpsku ma koliko to neko ne želi da čuje.
Ako ambasadorka Kormak regularno i javno saopšti da je politika Ambasade Amerike da neće da razgovara sa “ nestašnim“Dodikom dok se ne promjeni, očito po njihovoj mjeri, onda je regularna i izjava predsjednika Republike Srpske da neće mjenjati stavove uprkos pritiscima jer Republika Srpska, ma koliko mala bila, ne funkcioniše na pritiske.
Za očekivati je bilo da ambasadorka zaobiđe stereotipe iz Sarajeva, kao i pojedinih funkcionera njene ambasade i nekih međunarodnih krugova o Republici Srpskoj i njenom predsjedniku kao dežurnim krivcima, i svoj stav donese na osnovu sopstvenih utisaka i u direktnom dijalogu sa predsjednikom kako to nalaže demokratska i diplomatska praksa. Jer Milorad Dodik želi dobre odnose sa svima pa i sa Amerikom jednom od najmoćnijih svetskih sila.
Zamislite da je po istom principu ambasadorka Kormak zatražila sastanak sa predsjednikom Dodikom a on ne daj bože odbio da se susretne sa njom zbog, recimo nereda u Baltimoru izrazivši svoju zabrinutost ali i nadu da će se susresti sa ambasadorkom kad ova kriza i ponašanje prođu?
Naravno to predsjedniku Miloradu Dodiku ne bi palo na pamet jer su to unutrašnji problemi Amerike i u to nema pravo niko da se mješa kao što i mi ne volimo da se nama neko mješa. Dobronamjerne savjete i pomoć, ali one bez ultimatuma rado primamo posebno od Amerike koja je dala nemjerljiv doprinos u okončanju rata u BiH i očuvanju mira, izgradnji te posleratnoj stabilizaciji BiH, pa time i Republike Srpske.
Kao zakleti optimista pretpostavljam da nećemo dugo čekati na susret predsjednika i ambasadorke koji je u interesu obje strane jer nam je potpuno jasna pojačana diplomatska aktivnost američkih ambasadora na Balkanu, od Makedonije, Kosmeta, Srbije pa eto i do BiH.
Inače ne mislim, kao što mi mnogi sugerišu, da je boravak predsjednika Republike Srpske na veličanstvenoj vojnoj paradi u Moskvi upravo taj nestašluk koji nije u skladu sa pozitivnom reformskom agendom koja se ispriječila između američke ambasadorke i predsjednika Republike Srpske!?
