izbor urednikanaslovnaVIJESTIZvornik

PRIČA O HUMANOSTI: Sredo Miličić više od sto puta darovao krv

Ne mogu da zamislim svoj život, a da ne pomažem drugim ljudima, pogotovo onima koji su u nevolji i za koje znam da im moja krv može spasiti ono najdragocjenije, a to je život, kaže Sredo Miličić, radnik u kompaniji “Alumina”, jedan od rekordera u dobrovoljnom davanju krvi u zvorničkoj opštini. Iz njegovih vena do sada je 104 puta potekla dragocjena tečnost.

Redovno, četiri puta godišnje, nađe se na odjeljenjima za transfuziju, gdje napuni kesice krvne plazme „0” pozitivna.

Sredo posjeduje karton dobrovoljnog davaoca od 1989. godine.

„Prvi put sam krv darovao u u Ohridu, u Kasarni, dok sam se nalazio na odsluženju vojnog roka. S obzirom da se dobrovoljno davanje nagrađivalo sa pet dana odmora, do kraja vojnog roka sam se još jednom odazvao akciji darovanja dragocjene tečnosti“, priča Miličić.

Ponosan i srećan što na ovaj način može pomoći ljudima u nevolji, Sredo veli da se nikad ne zna kome će krv biti potrebna. Tako je, recimo, crvenu tečnost dva puta darovao u Bijeljini, u transfuziji lozničke bolnice „vadili“ su mu krv četiri puta, dok su ostala davanja bila u Zvorniku.

Sredo je, kaže, znao krv darovati i prije isteka „termina“ od tri mjeseca.

„Sjećam se, bilo je to prije desetak godina, hitno je trebala krv jednoj mlađoj ženi iz Pilice. Život joj je bio ugrožen. Moja krvna grupa, ali u zvorničku transfuziju nisam smio ići, jer od zadnjeg davanja nisu protekla tri mjeseca. Čim bi vidjeli karton, vratili bi me kući. I, odlučim da odem u Loznicu i tamo dam krv“, priča Miličić.

Darujući krv, u proteklim godinama, stekao je mnoga prijateljstva. Mnogi znani i neznani su mu neizmjerno zahvalni.

Svojevremeno, dok je boravio na privremenom radu u Rusiji, takođe nije mogao da „izbjegne“ darovanje krvi.

U zvorničkoj transfuziji, Sredo je omiljeni lik među zdravstvenim osobljem. Ne samo što je višestruki davalac, nego i po tome što on, kako kažu, uvijek unese vedrinu svojim dolaskom u njihove prostorije. Jedini „problem”, kažu u zvorničkoj bolnici, ovdašnji medicinari imaju sa dubinom Sredinih vena, pa vađenje krvne plazme ponekad potraje i nešto duže vremena.

U humanu misiju dobrovoljnog davalaštva uključili su se i njegovo dvoje djece, sin Aleksandar i kćerka Aleksandra.

„Aleksandar je do sada deset puta darovao krv, dok je mlađa Aleksandra pet puta poklanjala dragocjenu tečnost“, govori Miličić, očigledno ponosan što su i njegovi naslednici prepoznali koliko je važno biti dobrovoljni davalac krvi i na ovaj način pomoći ljudima.

Kad je u pitanju dobrovoljno davalaštvo krvi, Sredo će reći:

„Sigurno da naše društvo mora posvetiti više pažnje ovim ljudima. Nama, eto, i sitnice puno znače. Prijem kod načelnika opštine Zvornik je značajan gest pažnje prema svima nama dobrovoljnim davaocima”, kazuje ovaj 45-godišnji radnik na održavanju građevinskih objekata, ističući i primjer prošlogodišnjeg odlaska grupe dobrovoljnih davalaca iz najvećeg zvorničkog kolektiva na besplatan odmor u fabričko odmaralište u Baošiću.

Dodaje da su dobrovoljni davaoci u kompaniji “Alumina” primjer ljudske dobrote i solidarnosti. Iz njihovih vena, redovno, svake godine, obezbijedi se oko dvije stotine doza tečnosti koja život znači.

Svoju humanu misiju Sredo Miličić nastavlja i dalje, jer on je, bez sumnje, čovjek velikog srca…

 M.Lazarević

Tagovi
Back to top button
Close
Close