Mnogi ljudi misle da su psi u stanju da iskreno vole čovjeka, ali neurolozi tvrde da su „izlivi ljubavi“ naših ljubimaca samo način na koji nama manipulišu.
Bred Smit, kognitivni psiholog i istraživač Univerziteta u Centralnom Kvinslendu, analizirao je ponašanje divljih i domaćih pasa i poredio dinga i vukove sa kućnim ljubimcima. On kaže da su psi izgubili prirodne sposobnosti rješavanja problema i da se sada oslanjaju uglavnom na ljude, kako bi dobili ono što žele.
„Odgajamo ih kao djecu, pa su psi slični mladuncima vuka“, kaže Smit.
Mnogi vlasnici pasa vjeruju da mogu prepoznati kada njihov ljubimac osjeća sreću ili tugu, ali neurolog kaže da im ta osjećanja ljudi sami pripisuju.
„Mi smo izuzetno antropocentrični, naročito kada je riječ o psima, jer su društveni i bliski ljudima. Oni mogu da pročitaju naše emocije i suptilne naznake tuge, ljutnje i radosti i to koriste da dobiju nešto od nas. Najuspješnije odomaćene vrste zapravo su borci za samoodržanje. Oni su shvatili najbolji način da opstanu – to da nam budu najbolji drugari“, kaže Smit.
Neki ljudi vjeruju da psi osjećaju stid i krivicu, ali neurolog kaže da oni vjerovatno nemaju te koncepte. Oni zapravo osjećaju strah od posljedica kada njihov vlasnik izgleda ljutito.
„Istina je da čak ni najveći stručnjaci ne znaju mnogo o tome kako funkcioniše mozak psa. Oni dobro razumiju nas, ali ne i mi njih“, dodaje ovaj psiholog i kaže da bi istraživanja koja bi se bavila tom tematikom mogla biti izuzetno korisna.
S druge strane, neurolog Emori univerziteta Gregori Burns vjeruje da psi prema nama zaista osjećaju ljubav. Psiholozi za životinje generalno misle da psi imaju emocionalnu i kognitivnu inteligenciju dvogodišnjeg djeteta. Ipak, iako su i skeniranja mozgova pasa pokazala da postoje neuromehanizmi za emocije, to ne znači da ih oni doživljavaju na isti način kao mi.
[mom_video type=“youtube“ id=“B8ISzf2pryI&t“]
