Zvorničanka, Jovana Kovačević student je četvrte godine Fakulteta za arhitekturu i urbanizam na novosadskom Univerzitetu. Ona je učestvovala na konkursu za idejno arhitektonsko riješenje Kapele posvećene nastradalim studentima, gdje postigla izvanredan uspjeh među velikim brojem priavljenjih radova.
Fondacija “Docent dr Milena Dalmacija” raspisala je studentski konkurs za idejno arhitektonsko riješenje Kapele posvećene nastradalim studentima. Pravo na učešće su imali studenti novosadskog Univerziteta, a bilo je potrebno osmisliti sakralno-memorijalni objekat sa podrazumjevanom orijentacijom istok zapad.
Na konkurs su učestvovala 32 rada, kriterijumi za vrijednovanje su bili arhitekturalnost, prostorni kvalitet autentičnost i originalnost riješenja, uklapanje u ambijentalne vrijednosti lokacije, društvena stvarnost, izvodljivost i racionalnost riješenja.
Pet članova žirija odlučivalo je o najboljem rješenju, a Jovana Kovačević se u izboru žirija našla na zavidnom drugom mjestu, među tri najbolja rada.
Za Jovanu se već sada može reći da je nadaren arhitekta i da je pred njom velika karijera. Iako skormna i bez namjere da se reklamira, za njen uspjeh se čulo, a priča je došla i do nas, pa nam je objasnila kao je nastala čitava njena ideja za ovaj konkurs.
– Prije postavljanja koncepta razgovarala sam sa sveštenikom, Milošem Zekanovićem koji je podržao moj način razmišljanja i doprinio razvoju nasuprot primjeni ustaljenih arhitektonskih narativa ove tipologije. Bilo mi je veoma važno da ostvarim atmosferu koju ja želim prilikom molitve, a istovremeno da objekat uklopim u prilično modernu okolinu – priča nam Jovana.
– Dala sam sebi za pravo da napravim molitveni prostor forme, oslobođene od svih suvišnih detalja i oblika, zbog nastojanja da se vjera i molitva vrate na put kojim su išle prije sjaja i raskoši unijetih u hramove. Ukrašavanjem isključivo samom personifikacijom Isusa Hrista i simbolisanjem vječne svjetlosti ostvaruje se molitvena atmosfera unutar hrama, a dodavanjem praktične funkcije kao što je čitaonica dobija se jedna funkcionalno iskorištena cijelina – kaže Jovana i dodaje da je ovaj projekat upravo zbog toga podijeljen u dvije faze.
Prva faza riješava pravoslavnu kapelu zadatu projektom, a druga predstavlja metaforično ujedinjenje društva i religije u jednu ekumenu, zapravo nastojanje zbližavanja, jedinstva i saradnje hrišćanstva jer se samo nečim što ne postoji nigdje do sada može skrenuti dovoljna pažnja na mnogo važnije probleme od vjerske pripadnosti.
Jovana je završna, četvrta godina fakulteta, nakon redovnih studija planira master studije, za početak u Novom Sadu, pa ukoliko pronađe stipendiju nastaviće u inostranstvu. Svakako bi, kako kaže, željela da se vrati u svoju zemlju i da stečenim znanjem jednog dana doprinese razvoju arhitekture na ovim prostorima.
Trenutno sa nekoliko kolega radi na jednom konkursnom projektu u Republici Srpskoj.
